Arhiva Kolumni

Smrt u formuli 1...

19.07.15

Vijest o smrti Julesa Bianchia očekivala se već neko vrijeme jer su ozlijede glave bilo vrlo teške i beznadne pa se mladi Francuz nije budio iz kome od listopada prošle godine.

 

 

Danas sa svih strana svijeta stižu izjave koje dokazuju da je F1 devastirana, bespomoćna i beznadna..Jules Bianchi bio je prvak nove generacije koje je za koju sezonu trebala preuzeti glavne uloge.

Jules Bianchi je bio potencijalni svjetski prvak. Ultra brz, drag i komunikativni vozač koja je samo čekao da se konačno ukaže prilika u nekoj momčadi koja bi mu ponudila pravi auto jer najslabija momčad F1 Marussija (danas Manor) to, u Julesove 34 utrke u F1, nije mogla, No, Jules je pokazao koliko je veliki i prošle godine osvojio prve bodove za Marussiju i sebe kada je Monte Carlu stigao deveti što je bilo ravno senzaciji.

Jules je bio štičenik Ferrarija i tu je sve rečeno. Cavallino rampante ne uzima bilo koga pod svoje okrilje. Dugogodišnji peh s talijanskim vozačima (posljednji pravi je bio Michele Alboreto 1988., nakon njega Morbidelli, Capelli, Larini, Badoer i Fisichella sporadično..) Ferrari nadoknađuje univerzalnim odabirom birajući samo najbolje na svijetu. Jules je to potencijalno bio. Da F1 nije jedini sport na svijetu u kojem (opravdano) nije dozvoljeno treniranje van GP vikenda, za vjerovati je da bi Jules već davno pokazao koliko vrijedi i možda bi danas sjedio možda i u Ferraririjevom sjedalu ili bi Maranello našao za njega mjesto u npr. Suberu, Lotusu, Indiji.. Bio je čak u najužem krugu kandidata za pravu stvar kada su u Maranellu konačno odlučili maknuti Massu a za Kimi Räikkönena se nije znalo želi li se vratiti u F1 ili postati gutač vatre u kakvom cirkusu..

 Drastično smanjenje broja momčadi (nakon samo nekoliko krugova prve ovogodišnje utrke u Melbourneu, na stazi je bilo samo 13 auti..) smanjen je i Ferrarijev krug kamo postaviti Julesa da se čeliči. Izbor je pao na Marussiju pod šifrom ”daj što daš” ali  nema sumnje da bi Jules vrlo brzo dobio priliku u nečem boljem. Iako su danas poprilično poremećene vrijednosti pa tako npr. Nico Hulkenberg, fantastčni talent čak razmišlja o prebacivanju na Le Mans seriju nakon sjajne pobjede na ”24 sata”. Ok, Force Indija nije loša ali je i dalje u ”drugoj ligi”. Prva: Mercedes, prva A: Ferrari, Williams i Red Bull, druga liga: Toro Rosso, Lotus, Sauber, India, treća: Manor. Fali vam netko !? Komedijaši iz velikog McLarena. Trenutno su s Manorom, no, poznavajući povijest Dennisa & co., možda bi za koji mjesec već mogli biti s Mercedesom…

Ovo je prva smrt u formuli 1 od 1994. i tragičnog prvomajskog vikenda u Imoli kada su poginuli Roland Ratzenberger i Ayrton Senna ako ne računamo smrt Španjolke Marie de Villote koja je umrla od posljedica udesa u servisnom prostoru Marussije vozeći oko 50 km/h dokazavši da je cirkus oko žena u F1 stvarno besmislen. I tu nije kraj crnoj kronici za malu momčad Marussije kojoj je 2009., u utrci formule 2, poginuo Henry Surtees, sin legendarnog Johna.

Nema nikakve sumnje da je danas F1 toliko jaka da ne bi smjela dozvoliti da bilo kakav bager ulazi za GP stazu za vrijeme F1 utrke i to još po izrazito jakoj kiši..Naravno, bager mora na stazu pomoći nekom autu da se izvuce iz blata i makne sa staze ali u trenutku njegova ulaska na stazu svi ostali auti moraju ili vidjeti crveno svijetlo/zastavu ili biti prisiljeni dobrano smanjiti brzinu.

Japanski suci su od pamtivjeka poznati po nespretnosti. Poprilični entuzijasti ali daleko od toga da su dobro obučeni za tako sofisticianu igru kao što je F1. Naravno da je FIA kriva koja nije spriječila da ni pod koju cijenu na stazi u isto vrijeme bude jureći bolidi i bilo što slično bageru, kolima hitne pomoći ili bilo kakvoj konkretnoj napravi ili bilo čemu.

Tog nesretnog 5. listopada 2014. tajfun Fanfone donio je gadno vrijeme na Suzuku. U 42. krugu, na zavoju Dunlop, izletio je Adrian Sutil (Sauber) i podignute su žute zastave i upaljena žuta svijetla koja samo zabranjuju preticanje i ”preporučuju prilagođavanje brzine..”..Ljudima koji znaju samo za ”gas do daske” nešto ”preporučati”..!?

Najgore je da je sigurnosni auto, mnogo puta prije, na stazu izlazio zbog mnogo manjih stvari nego je nekoliko tona teški bager u očajnim vremenskim uvjetima ..Zbog mnogo benigninijih stvari, po ovakvom vremenu, utrke su se istog trenutka prekidale crvenom zastavom…

Jules nije imao sreće.

Po Sutilovog Subera izašao je bager da ga podigne i iznese sa staze tj. sa zone izletanja. Krug kasnije na istom mjestu izleće Bianchi i svom silom udara u bager tako da se viseći Suber srušio na tlo. Jules nije imao nikakvu šansu, kacigom je udario u bager brzinom od 212 km/h (!?). Pretrpio je udarac od oko 92 G. Od udarca je pao u nesvijest i nikada više se nije probudio. Imao je i možda peh što zbog vremena nije mogao poletjeti helikopter za bolnicu pa se do nje vozio bolničkim kolima oko pola sata. No, kasnije je izračunato da bi helikopter skratio put do bolnice nekih sedam minuta.

Upravo je smiješna kasnije objava FIA-e da bi se ubuduće na ovakve bagere trebalo ugraditi nešto kao zaštitni odbojnik..Pravilo ”dvije žute zastave” traži od vozača samo da kasnije, ako se pokaže potreba, može dokazati da je, vidjevši žute zastave, smanjio brzinu..!? O tome da ”bager i 200 km/h jureći auto niti u jednom slučaju ne smiju biti u isto vrijeme na stazi” – niti riječi…!?

Posebna je priča da se na svakoj utrci sastavlja sudačka ekipa po principu ”tko je pri ruci” umjesto da super bogati sport ima stalnu sudačku ekipu, kao što ima uvijek iste startere, liječnika i vozača u SC. Troškovi, ma ajte molim vas.

Jules Bianchi je poginuo jer FIA nije davno uvela pravilo da bager i jureći bolidi ne smiju, po kiši, biti u isto vrijeme na stazi. Ni pod koju cijenu. Čak ni po suhom, koliko se god to ponekad činilo bezopasnim..Radi se o autima koji jure 300 na sat i tragedija se može dogoditi doslovno zbog kutije šibica..

Bio sam u Imoli 1. svibnja 1994. godine i smrt se osjećala u zraku od prve minute. Iako je sve upućivalo da se utrka ne smije voziti, naročito nakon subotnje pogibije Rolanda Ratzenbergera, okrutni svijet F1 nije ni pomislio na odgodu ili otkaz. Ugovori za TV prava s oko 100-tinjak zemalja po svijetu bili su potpisani Samo je doc Syd Watkins rekao Senni: ”Prekini sad i ovdje. Nemoj voziti sutra”..

”Ne mogu, svijet od mene očekuje da vozim..”..

Te iste večeri kad je Ayrton umro, Bernie Ecclestone je već bio u Zagrebu. Imao je čovjek dogovorenu kupovinu nekih slika. Pa nije red da odgodi tako nešto…

Kakvih je samo besmislenih smrti bilo u 65 godina F1. Vjerojatno najbizarnija je ona u kojoj su 1977. poginuli velški vozač Tom Pryce i sudac Frederik Jansen van Vuuren, Frederik je pretrčavao stazu kad ga je dohvatio Pryceov Shadow brzinom preko 250 km/h. Boca za gašenje požara (19 kg) doslovno je odrubila Tomovu glavu..

Milanez Riccardo Paletti je 1982., u Montrealu, startao punim gasom i s oko 170 km/h zaletio se u Pironijev Ferrari koji je ostao stajati na startu. Paletti je umro od ozljeda na grudnom košu. 

Veliki Gilles Villeneuve je poginuo bijesan u Zolderu 8. svibnja 1982, jer mu je Pironi, dva tjedna ranije ukrao pobjedu u Imoli…U Zolderu se zaletio u Massa i bio katapultiran iz Ferrarija…

Talijan Elio de Angelis poginuo je na treningu u Le Castelettu. Pomoćno osoblje na stazi bilo je bijedno i Elio je umro od udisanja otrovnih para iz aparata za gašenje požara. 

Veliki Ronnie Peterson imao je peh. Nakon višestrukog sudara na startu VN Italije u Monzi 1978. prošao je samo sa slomljenim  nogama. No, tokom noći, mala je koščica ušla u krvotok i zasutavila rad srca..

Austrijanac Helmuth Koenig je 1974. poginuo u Watkins Glenu zbog nikakve zaštitne ograde. Njegov je Surtees projurio kroz ogradu a glava nesretnog pilota ostala je na njoj..

Smrt Rogera Wiliamsona 1973. u Zandvoortu je nešto najgore ikad viđeno. Roger se preokrenuo i počeo gorjeti. Jedini vozač koji se zaustavio i pokušao izvući Rogera bio je David Purley. Vatrogasci se nisu mogli približiti zbog vrućine a vatrogasnim kolima je trebalo osam minuta za koje je vrijeme Wiliamson umro od udisanja otrovnih plinova. Čak su i gledatelji pokušali pomoći ali su otjerani psima..(!?)…

Švicarac Joe Siffert je također poginuo zbog udisanja otrovnih plinova na engleskom Brands Hatchu 1971. Naknadnom analizom svih aparata za gašenje požara ustanovljeno je da niti jedan nije bio ispravan..

Veliki Jochen Rindt (jedini posthumni prvak) nastradao je u Monzi u zavoju Parabolica kad se Lotus raspao a sigurnosni pojas mu prerezao grlo. Bilo je još neke šanse ali su bolnička kola otišla u potpuno krivu bolnicu..

Bilo je još bespotrebnih i besmislenih smrti u F1 kao i ova Julesova. Bianchi se priključio predugačkoj listi velikih talenata koje sudbina nije uputila na stazu slave nego u smrt. Ostaje nam samo da se sjećamo neustrašivih majstora koji su naš sport učinili velikim ali kojima je sreća okrenula leđa. 

Goran Dijaković