Arhiva Kolumni

Prezime Bianchi nije nepoznato u svijetu automobilističkih utrka.

20.07.15

Julesov djed Mauro je u 60-im godinama prošlog stoljeća bio istaknuti vozač u Formuli 3 i utrkama izdržljivosti. Očev ujak,Lucien Bianchi, ...

 

 

...također je bio prisutan na motorsportskoj sceni u drugoj polovici 20. stoljeća;1968. godine je osvojio 24 sata Le Mansa s Pedrom Rodriguezom (čiji se brat Ricardo također bavio automobilizmom, i po kojima je dom VN Meksika dobio ime – Autodromo Hermanos Rodriguez (staza braće Rodriguez)). Osim toga, Lucien je zabilježio 17 nastupa u Formuli 1, a 1968. je u svom prvom nastupu za Cooper-BRM osvojio treće mjesto na VN Monaka, što je ostalo njegov najbolji rezultat u najelitnijem oktanskom natjecanju. 46. godina poslije će na istoj stazi najbolji rezultat svoje karijere ostvariti i Jules Bianchi. Poput njega, i Lucien je svoj život izgubio za upravljačem, kada je izgubio kontrolu nad svojim automobilom i udario u telegrafski stup tijekom testiranja za Le Mans 1969. godine. Nastupe je još zabilježio i za upravljačem turističkih, sportskih i reli automobila.

Jules je rođen 3. kolovoza 1989. u Nici te nije trebalo dugo čekati da se i treća generacija počne baviti automobilizmom. S tri godine je sjeo za upravljač kartinga, a s pet se počeo baviti utrkivanjem. 2007. prelazi u francusku Formulu Renault 2.0. Natjecanje je osvojio u svojoj prvoj sezoni u kojoj je slavio pet puta. Te je godine paralelno nastupao i u Formuli Renault Eurocup, gdje je osvojio jedan pole position i odvozio jedan najbrži krug. Krajem godine potpisuje za ARTs kojim će se 2008. natjecati u Formuli 3 Euroseries. Prvenstvo je završio na trećem mjestu (dvije pobjede, dva pole positiona, dva najbrža kruga), a slavio je i na prestižnoj utrci Masters of Formula 3 u Zolderu.

U F3 Euroseries je nastavio i 2009. godine; u ART-ovoj momčadi su mu timski kolege bili debitanti Valtteri Bottas i Esteban Gutierrez. Od 20 utrka, Bianchi je osvojio šest pole positiona, odvozio sedam najbržih krugova te je zabilježio devet pobjeda koje su mu te godine osigurale naslov prvaka. Osim toga, odvozio je i četiri utrke u britanskoj Formuli 3, gdje je osvojio dvapole positiona i tri postolja, uz dva najbrža kruga. Iste je godine zabilježio jedan nastup u Formuli Renault 3.5 u Monaku. Njegovi nastupi nisu prošli nezapaženo: iako povezivan s mjestom u Ferrariju nakon nesreće Felipea Masse na Hungaroringu, do toga nije došlo, ali je zato postao prvi član novoosnovane Ferrarijeve akademije vozača te je na testovima mladih vozača dobio priliku nastupa za slavnu talijansku momčad.

Krajem 2009. i početkom 2010. je otišao korak dalje. S momčadi ART Grand Prix Jules je dobio priliku voziti na tri utrke (od četiri) u azijskoj GP2 seriji kako bi se tijekom zime pripremio za prvu godinu u glavnom GP2 natjecanju u sezoni 2010. Iako nije pobijedio, osvojio je tri pole positiona, odvozio jedan najbrži krug te je prvu godinu u GP2 seriji završio na odličnom trećem mjestu.

Bianchi je i u 2011. ostao s ART-om gdje mu je društvo pravio GP3 prvak iz 2010., Esteban Gutierrez. U azijskoj GP2 seriji je nastupio četiri puta, ostvario jednu pobjedu te završio na drugom mjestu, iza sunarodnjaka Romaina Grosjeana. U glavnom natjecanju je također uspješniji bio aktualni Lotusov vozač, a Jules je sezonu završio kao treći uz jednu pobjedu. Dobre nastupe pratio je i Ferrari koji mu je 2011. godine ponudio mjesto testnog i rezervnog vozača.

Jules se 2012. odlučio za Formulu Renault 3.5. Zabilježio je tri pobjede, pet pole positiona i sedam najbržih krugova, a prvenstvo je završio kao drugoplasirani. Osim svojih dužnosti u World Series by Renault, imao je i ulogu testnog vozača za Force Indiju, a to mu je omogućilo nastupe na devet slobodnih treninga 2012. godine. Dobra forma je mogla rezultirati trkaćim mjestom u indijskoj momčadi za 2013., s obzirom na to da je Nico Hulkenberg prešao uSauber, ali Bianchi će svoju prvu sezonu u Formuli 1 odraditi s Marussijom.

1. ožujka 2013., Marussia je objavila da će Jules Bianchi dobiti priliku umjesto Luiza Razije čiji je ugovor bio raskinut zbog problema sa sponzorima. Jules je taj bolid prvi puta testirao tek par tjedana prije, ali je odmah impresionirao svojom brzinom i zrelošću te su neki novinari povlačili usporedbe s Fernandom Alonsom, koji je također briljirao u slabijim bolidima. Na VN Malezije su ga samo tri desetinke dijelile od prolaska u Q2, a utrku je završio ispred timskog kolege Maxa Chiltona i oba Caterhama, na 13. mjestu. Taj rezultat je njegovoj momčadi na kraju sezone omogućio 10. mjesto, ispred Caterhama, prvi puta u njihovoj kratkoj povijesti. DoVN Mađarske, Bianchi je pobijedio svog timskog kolegu u svim kvalifikacijama i utrkama koje su obojica završili.

U listopadu 2013. je potvrđeno da će Jules i narednu sezonu provesti u Marussiji. Jedan od najljepših trenutaka 2014. se dogodio na VN Monaka, kada je Jules ciljem prošao kao osmi (klasificiran kao deveti zbog kazne od pet sekundi) i tako osvojio prve bodove za svoju momčad. Bio je jak tijekom cijelog vikenda u Kneževini, ali problem s mjenjačem ga je poslao na kraj grida, a stvari je pogoršala i kazna od pet sekundi. Momčad je zahvaljujući njegovim bodovima završila na devetom mjestu u konstruktorskom poretku, ispred Saubera, što je najbolji rezultat u povijesti malene britanske momčadi. Od devet utrka koje su završili Chilton i Bianchi, Jules je osam puta bio bolje plasirani vozač te si je tako osigurao status prvoga vozača. Nakon Monte Carla je nastavio s dobrim performansama ako u obzir uzmemo brzinu njegove Marussije, a za VN Velike Britanije se kvalificirao na 12. mjesto. Talent, trud i odlični rezultati su nagrađeni na sezonskom testu poslije VN Velike Britanije dva mjeseca kasnije, kada je Jules drugi testni dan odradio umjesto Kimija Raikkonena (koji se oporavljao od ozljede s utrke na Silverstoneu) i postavio najbrže vrijeme dana.

U 43. krugu VN Japana na Suzuki, 5. listopada 2014., Jules je teško stradao kada je na mokroj stazi izgubio kontrolu nad bolidom i udario u traktor-dizalicu koji je trebao odvući bolidAdriana Sutila u zavoju sedam (Dunlop Curve). Pojedini mediji su tvrdili da FIA-ini dokumenti ukazuju na brzinu od 212 km/h prilikom udarca koji je imao silinu od 92 G. Video snimke navijača i fotografa su otkrile veliku štetu na lijevoj strani Bianchijeve Marussije i uništeni roll bar kada je bolid otišao pod traktor-dizalicu. Udarac je bio toliko jak da je nekoliko tona težak traktor nakratko odletio u zrak, zbog čega se Sutilov Sauber otkvačio s nje i pao na tlo. Utrka je u tom trenutku prekinuta.

Tada je bilo jasno da će Jules voditi tešku borbu za život. Nakon što nije reagirao na pozive preko timskog radija ni na pomoć redara, prvu je pomoć primio na licu mjesta te je zatim prebačen u medicinski centar na stazi. Zbog teških uvjeta uzrokovanih tajfunom Phanfone koji je tih dana harao Japanom, prijevoz helikopterom u najbližu bolnicu nije bio moguć. Kolima hitne pomoći, uz policijsku pratnju, Jules je u Mie Prefectural General Medical Center u Yokkaichi stigao 32 minute nakon nesreće. Zadobio je tešku difuznu aksonalnu ozljedu mozga te je hitno operiran. Kritično, ali stabilno, u komi iz koje se nikada nije probudio. Nakon devet mjeseci teške borbe bez znakova opravka, Jules je preminuo 17. srpnja 2015. u svom rodnom gradu u Francuskoj.

21 godinu nakon tragične Imole i smrti Rolanda Ratzenbergera i Ayrtona Senne tijekom grand prix vikenda, Formula 1 je uzela još jednu žrtvu. Bianchijeva nesreća je druga velika za Marussijinu F1 momčad. 2012. na Duxford aerodromu, koji ima FIA-inu dozvolu za testiranja, rezervna vozačica Maria de Villota je zadobila teške povrede glave nakon udarca u parkirani kamion dok se vraćala u garažu. De Villota je Velikoj Britaniji odrađivala linijska testiranja za svoju momčad, a od posljedica nesreće je preminula 2013. godine.

Bianchi možda nikada neće biti priznat kao jedan od velikih vozača ovog sporta, kao Ayrton Senna ili Jim Clark u prošlosti, ili Fernando Alonso, Lewis Hamilton i Sebastian Vettel u sadašnjosti, ali oni koji su usko surađivali s njim imaju samo riječi hvale. Bio je brz i konkurentan, iako je vozio za najmanju momčad na gridu. Redovno je, gotovo uvijek pobjeđivao svog timskog kolegu, onoga koji je svakom vozaču najveći konkurent.

Osim što je bio talentiran, bio je veseo, uvijek prijateljski nastrojen i popularan. Džentlmen izvan kokpita, zbog svog stava i dostojanstva omiljen u paddocku. Marussijin predsjednikGraeme Lowdon je prošle godine u Rusiji rekao da ‘svi u Formuli 1 vole Julesa, baš svi’. Jedan od ljudi koji ga je najbolje poznavao bio je Force Indijin zamjenik šefa Bob Fernley. Bianchi je u njegovoj momčadi imao ulogu rezervnog vozača 2012. godine.

“Jules je imao fenomenalnu juniorsku karijeru te se dokazao kod nas u sezoni koju je proveo kao rezervni vozač. U posljednje vrijeme je bio Marussijina sjajna zvijezda. Nema sumnje da je bio na radaru svake ekipe”, rekao je Fernley.

“Marussia je s Julesom napravila pravu stvar. Uzeli su ga zbog njegovog talenta; nisu gledali novac koji bi im mogao donijeti pay driver. Bio je jedan od rijetkih iznimki u životu; ne samo da je bio iznimno talentiran, već i predivna osoba.”

“Uvijek se smijao i pravi je užitak bilo imati ga u ekipi. Vozači u Formuli 1 su jako fokusirani na performanse pa je bilo lijepo imati nekoga tko je bio zaista dobar čovjek. To je tragedija, poziv za buđenje Formuli 1, gdje uvijek pomičemo granice.”

Bio je obožavan u Marussiji, koja je u njemu vidjela zvijezdu i budućeg svjetskog prvaka u vrhunskoj momčadi. Vjerojatno u Ferrariju, čiji je bio član i gdje je dobar bio s dvostrukim svjetskim prvakom Alonsom, s kojim je u Maranellu zajedno trenirao. Jedan je od vozača koji je razmatran za mjesto u Sauberu ove godine; s druge strane, Ferrari nikada nije sumnjao u potencijal zahvaljujući kojem bi Jules mogao postati novi svjetski prvak.

Iako će u Formuli 1 uvijek biti prisutan element opasnosti, nema sumnje da će, poput unaprjeđenja koja su se dogodila nakon tragičnih događaja u Imoli 1994. godine i svih drugih nesreća u prošlosti, Formula 1 postati još sigurnija, s poboljšanim sigurnosnim standardima i procedurama. To će biti Julesova ostavština. VK