Arhiva Kolumni

Je li Raikkonen doista zaslužio još jednu šansu?...

21.08.15

Teško da među navijačkim pukom Formule 1 postoji omiljeniji i intrigantniji vozač od Kimija Raikkonena.

Autor: Frano Kiso

 

 

Finac u svojim rukama ima ukupno 222 utrke, 20 pobjeda, 78 postolja, 16 pole positiona i naposljetku ono najvažnije – naslov svjetskog prvaka. Kimi je već kao mladi debitant zaokupio pažnju mnogih, a tijekom godina je izgradio renome istinskog racera čiji sirovi talent izbija iz svih pora njegova bića. No, čini se da je ljude najviše osvojio svojom letargičnošću koja ga je tako snažno izdvajala iz korporacijske mase Formule 1 u kojoj politika i pažljivo odabrane riječi ponekad znače više od predstava na stazi.

Bespotrebno je trošiti riječi na nasljeđe koje će ostati iza Kimija kada nordijska enigma jednog dana odluči napustiti oktanski cirkus. Svojoj ćemo djeci prepričavati anegdote o njemu isto kao što su stariji navijači sa sjetnim osmijehom opisivali legendarnog Jamesa Hunta.  No, u cijeloj toj priči ne smijemo zaboraviti jednu vrlo bitnu stvar, a to je da Finac i dalje vozi utrke Formule 1. U tome leži ključ ovog osvrta i cilj je shvatiti gdje se Kimi Raikkonen nalazi u ovom trenutku, u kolovozu 2015. godine.

Zasigurno, nalazi se u najslavnijoj momčadi svih vremena u kojoj je svojevremeno osvojio svoj prvi i jedini naslov svjetskog prvaka. I tu prestaje sva idiličnost trenutačne situacije. Kimi je krajem 2013. godine po drugi put došao u Ferrari, odvozio je skoro 30 utrka i možemo slobodno reći da je – podbacio!

Lani mu je momčadski kolega bio hvaljeni Fernando Alonso koji je prvenstvo završio na 6. mjestu s ukupno dva odustajanja i 161 bodom. S druge strane, Kimi je jednom odustao, skupio je 55 bodova i sezonu završio na 12. mjestu. Ove godine nakon deset utrka ima 76 bodova i trenutno je peti, dok je novopridošli Sebastian Vettel skupio dvostruko više bodova (160), trećeplasirani je vozač i slavio je na dvije utrke.

Njegovi gorljivi navijači će reći kako je suludo samo gledati surove statističke podatke, no je li doista? Emocije, subjektivnost i priče o zluradoj sreći u jednom ovakvom vrhunskom natjecanju poput Formule 1 zbilja moramo ostaviti postrance. Povijesne knjige ne pamte ‘tko je što zaslužio’ i ‘gdje je tko trebao završiti’. Pamte samo rezultat, a to je ono što Kimiju u zadnjih godinu i pol tako grozničavo nedostaje. Tu je i činjenica kako Finac vozi za Ferrari, momčad koja u ime svog statusa, značaja i potrebite konkurentnosti ne bi smjela opraštati greške. No, Ferrari naveliko oprašta i polako se vraća starim stazama i provjerenim ‘receptima’.

Pogledajmo primjer Mercedesa koji je spajanjem Hamiltona i Rosberga dobio vozački tandem kakav odavno nismo gledali. Nijemci bi imali puno manje briga da su Rosberg ili Hamilton dobili jednog mlađeg i neiskusnijeg kolegu, ali su se odlučili za dva klasna vozača. Zašto? Zato što je Mercedes čistokrvna tvornička momčad koju zanima samo jedan naslov, a to je onaj konstruktorski, do kojega se dolazi marljivim skupljanjem bodova. Kod Ferrarija je stvar puno šira i oni jako dobro znaju da su navijači često privrženiji vozačima nego li samim momčadima. U svojim redovima imaju dva svjetska prvaka koji su obilježili noviju povijest Formule 1, a uz to imaju i skladnu, idiličnu atmosferu. U toj ‘bajkovitoj’ situaciji gledamo jednog vozača koji vozi odličnu sezonu i jednog vozača koji je evidentno lošiji, te iz vikenda u vikend dolaze priče kako mu nedostaje ovo ili ono, dok u međuvremenu iza sebe ima milijune navijača koji ga zdušno podupiru. To je Ferrarijev dream team.

Prošle godine su rezultati bili loši, vozači nisu imali naročito dobar odnos, atmosfera je bila turobna i na momente očajavajuća. Sada su rezultati puno bolji, vozači imaju sjajan odnos i sve je nekako ružičasto. Manja skupina navijača, koja navija isključivo za Ferrari i kojoj su vozači u drugom planu, je zasigurno debelo razočarana. Da je na mjestu Raikkonena ove zadnje dvije sezone bio bilo koji drugi vozač, svi bi skakali na noge i od talijanske momčadi tražili da im pod hitno dovede vozača koji će biti koliko-toliko konkurentan i koji neće ovako prosipati bodove dok zarađuje silne milijune eura. No, to nije tako. Za njih vozi bivši svjetski prvak, veteran Formule 1, posljednji Ferrarijev prvak i navijači su u tom slučaju jednostavno – nerazumni.

Dolaskom Arrivabenea puno toga se promijenilo, no ipak se nisu odrekli populizma i politike u kojoj je najbitnije da imaju jednog od tri najbolja vozača današnjice. Sve je ostalo marginalno i može se rješavati korak po korak. Ferrari je prošle godine munjevitom akcijom potpisao ugovor s Vettelom, a sada je iz vedra neba došla odluka da Kimi ostaje i iduće godine. Zbog njegovih dobrih rezultata u posljednjih nekoliko utrka? Ne, nikako. Ferrarijevo vodstvo je ovo ljeto sjelo, vijećalo i zaključilo da je ovo za njih idilična situacija. Talijani ne žele rastaviti miroljubivi dvojac i dovoditi novog, gladnog vozača za kojeg postoji mogućnost da će biti za razini Vettela, a to su za njih samo novi potencijalni problemi. I uz to bi izgubili hrpu Raikkonenovih navijača.

Dragi Kimijevi navijači, imam za vas jednu lošu vijest – Raikkonen nikada neće pobijeditiVettela. Ne zato što je gori vozač ili zato što će ga Ferrari opstruirati, nego jednostavno zato što lošije vozi. To je činjenica od koje nitko ne može pobjeći. Zbilja ne očekujem da će Kimi u nastavku sezone rasturiti Vettela i konkurenciju i ostaviti sve iza sebe za cijeli krug. Samo priželjkujem da konačno bude na razini Vettela i ako dođe do te točke, bit ću barem djelomice zadovoljan. No, čini se da Ferrariju to nije bitno. Da su im bitni rezultati, čekali bi kraj sezone i razumno odlučili što i kako dalje. Ovako su još jednom pokazali svoje prioritete.

Želim li da Kimi još ostane u Formuli 1? Svakako! Želim li da Kimi još ostane u Ferrariju? Nikako.

http://www.kimiraikkonen.com/