Arhiva Kolumni

Dinamo Riga na rođendanskom slavlju – Eriksson zaustavio Medvjede

22.12.15

Riga je uzela puni ulov u Ledenoj na rođendanskoj utakmici Medveščaka 0:3 ....

Po drugi puta ove sezone nam u goste dolazi Dinamo iz Rige, divizijski protivnik te direktni konkurent za ulazak u doigravanje: „Ovo je jako važna utakmica za nas, jako je tijesno u borbi za ulazak u doigravanje i svi bodovi su nam jako važni. Pogotovo ovi doma jer imamo još samo pet utakmica u Ledenoj. Nadam se da će nas svi doći bodriti i da će biti puna dvorana“, rekao je Tom Zanoški u najavi utakmice, a s njim se složio i branič Medvjeda, Mark Katic:

„Obožavamo igrati u našoj dvorani, pred našim navijačima i uvijek njihovu energiju želimo pretočiti na led i našu igru. Definitivno doma ove sezone igramo puno uspješnije nego vani, i time su ove utakmice još važnije. Moramo osvojiti bodove. Sve započinje s Rigom i nadamo se pobjedom nakon koje ćemo u tom tonu nastaviti i ostati u direktnoj borbi za doigravanje.“

Medvjedi su u Ledenoj osvojili bodove u posljednjih šest susreta, a da će se sutra voditi prava borba na ledu nitko ne sumnja. „Riga je brza i imaju vještine u svojim redovima. Jednostavno naša igra mora biti brža i maksimalno im otežati protok paka, ne dati im vremena niti prostora za razmišljanje. Moramo igru okrenuti u našu korist i koncentrirati se na naše najjače strane. Moramo igrati na tijelo, pogotovo doma pred našim navijačima i ostvariti pobjedu“, razmišljanja je Alexandre Bolduc, napadač Medveščaka.

O samom napadu, kojemu u posljednje vrijeme fali sama završnica, odnosno realizacija stvorenih prilika, kaže: „Moramo stvarati gužvu pred vratima i u nju ubacivati veliki broj pakova, to je uvijek dobar početak. Sve moramo pojednostaviti, nema kompliciranja. Naši braniči znaju unijeti pak u napadačku zonu, znaju dobro pucati. Moramo to iskoristiti i uz prisustvo na mreži početi zabijati te tzv. ružne golove.“

Medveščak se ove sezone već dvaput susreo s momčadi Dinama iz Rige i oba puta slavio pobjedom od 2:1, a Medvjedi će dati sve od sebe da se i treći puta ponovi pobjeda.

Utakmica će osim borbe za doigravanje biti i prigoda za završno rođendansko slavlje, a svi koji još nisu mogu kliknuti ovdje i stvoriti oblak rođendanskih želja. Ujedno, kreirajte rođendansku čestitku i s tagom #M54bday podijelite na društvenim mrežama jer njih 54 ćemo darovati ekskluzivnim poklonima!

Napeto i čvrsto, kako i uvijek budu utakmice Medvjeda i Dinama Rige, bila je i večerašnja na proslavi 54. rođendana kluba. Mnoštvo prilika i brza igra obilježili su veći dio susreta, a pobjedu je osigurao danas odlični Joacim Eriksson na vratima Dinama koji je zaustavio sve pokušaje Medvjeda.

„Bila je to jedna jako dobra utakmica puna aktivne igre i borbe. S naše strane, Eriksson nas je držao u igri u svim važnim trenucima. Ovo je velika pobjeda za nas“, rekao je Kari Heikkila, gostujući trener nakon što je njegova momčad uzela sva tri boda iz Doma sportova.

„Čestitam Rigi na tri boda. Ušli su u susret puno spremniji nego mi i zadali tempo utakmici. Nama je trebalo malo duže da pronađemo svoju igru, no mislim da smo to više nego nadoknadili u drugoj trećini kada smo imali jako puno prilika za povesti. Ponovno nam je falio taj završetak napada. Ili sreća, kako god želite to uzeti. No, u hokeju sami stvarate svoju sreću, a nama je toga danas nedostajalo“, nešto konkretniji bio je glavni trener Medvjeda Gordie Dwyer u svom pregledu utakmice te naglasio najvažnije stavke koje su Medvjede koštale pobjede:

„Riga je odlično zatvorila neutralnu zonu i usporila nas, njihovforecheck je bio danas sjajan, a kada zaostaješ to uvelike otežava situaciju. Možda smo trebali biti malo čvršći, no u konačnici se sve svodi na 1-na-1 bitke koje smo gubili. Imali smo prilika, prilika koje smo morali realizirati, no nismo. Činjenica je da je njihov vratar danas bio na vrhunskoj razini, no to nas ne opravdava, moramo naći način da ti udarci pronađu mrežu.“

Brzi ritam koji je nametnula Riga u prvim minutama susreta brzo je postao standard koji se gledao gotovo do samoga kraja. Nešto sporiji start Medveščak je brzo nadoknadio, a prvi pogodak susreta visio je u zraku od kraja prve trećine. Nakon velikog broja nerealiziranih prilika na strani Medvjeda, pet minuta do isteka druge trećine prvi pak pronašao je mrežu Dannyja Taylora.

„Jedan gol je u ovoj utakmici bio izrazito važan. Kada smo u zadnju trećinu ušli s 0-1, taj idući je bio ključan jer se u trenu sve moglo preokrenuti“, komentirao je Dwyer.

No, idući je ponovno završio iza Taylorovih leđa, kao i onaj četiri minute kasnije. „Borili smo se večeras i nismo sretni s rezultatom jer je daleko od onoga što smo željeli. Jednostavno svaku večer moraš dati sve od sebe, bez zadrške, pogotovo kada se boriš za doigravanje. A danas je Riga bila bolja“, komentirao je Nathan Perkovich te dodao: „Ovo su utakmice koje vrijede dvostruko.“

Bila je ovo rođendanska utakmica za Medveščak koji je slavio 54 godine svog postojanja. Unatoč neplaniranom rezultatu, Podravka, vjerni klupski partner, pobrinula se da veliko rođendansko slavlje ne prođe bez velike rođendanske torte za sve navijače.

„Žao nam je što uz rođendansko slavlje nismo osigurali i pobjedu. No, ovo je veliko postignuće, 54 godine nisu malo i jako je lijepo vidjeti što je sve klub napravio u svojoj bogatoj povijesti“, zaključio je Perkovich.

http://video.khl.ru/quotes/333099

Medvjedi svoj idući susret igraju u četvrtak, na Badnjak u Ledenoj dvorani s početkom u 15:00 sati. Ulaznice su dostupne na svim prodajnim mjestima Ticketshopa, preko internet prodaje nawww.ticketshop.hr te na blagajni Doma sportova koja se u četvrtak otvara u 13:30 sati.

KHL MEDVEŠČAK ZAGREB – HK DINAMO RIGA 0:3 (0:0;0:1;0:2)

KHL, Ledena dvorana Doma sportova, Zagreb. Gledatelja - 4221

34:41 0-1 Sestito (Skvorcovs, Indrašis)

40:46 0-2 Redlihs M. (Darzinš)

44:34 0-3 Kulda (Berzinš, Zabis)

UDARCI NA VRATA: 24 - 29

ISKLJUČENJA: 10 min – 10 min

KHL MEDVEŠČAK ZAGREB: Taylor, Krošelj, Genoway, Deutsch, Parlett, Giliati, Glumac, Brule, Mäntylä, Hedberg, Jämtin, Bolduc, Bjorkstrand, Gysbers, Jurčina, Smolenak, Perkovich, Morrisonn, Saarinen, Mertl, Katic

HK DINAMO RIGA: Eriksson, Sedlaček, Jass, Redlihs K., Darzinš, Sotnieks, Locans, Skvorcovs, Seigo, Redlihs M., Berzinš, Jerofejevs, Zabis, Džerinš, Kulda, Sestito, Galvinš, Indrašis, Pavlovs, Meija, Bičevskis

 

Stanje - http://en.khl.ru/standings/

Priče sa Šalate

Četiri legende Medveščaka za rođendansko slavlje najdražeg kluba prisjetili su se samih početaka i dočarali duh vremena.

U slavljeničkom tjednu prisjetili smo se najljepših trenutaka kluba u posljednjih sedam godina. No, povijest kluba seže puno dalje.

U 54 godine postojanja uspomene i uspjesi nisu se nizali samo u posljednjima, već se kreće iz vremena za koje je teško pronaći video zapise pa čak i fotografije. Da bi dočarali to doba kada se izgradnja Doma sportova još čekala, a Šalata je bila prvi dom, okrenuli smo se glavnim akterima priča. Dečkima sa Šalate koji su i danas društvo i pohode utakmice Medvjeda i nije im svejedno što su na tribinama, a ne u akciji.

Uvijek spremni podijeliti priču onoga vremena kada su igrači sami čistili led, kada je oprema bila teža, a nošenje kaciga neobavezno, četiri legende kluba krenule su od početka.

„Bilo je to fantastično doba. Mi ne znamo iz prve ruke jer smo se skidali, ali kažu da su redovi za karte bili po 100 metara dugački. Uvijek je sve bilo puno. Dogovarali smo se s Dinamom za utakmice da se ne poklapamo, iako imali smo mi samo svoju publiku. Pilo se kuhano vino, a tekme su bile fantastične", prisjeća se Bruno Zajec koji je preko 20 godina proveo na ledu u dresu Medvjeda, a imao je i tu sreću da je pred kraj karijere igrao sa sinom.

„Od '63. pa do '70. igrati na punom stadionu s Jesenicama, Olimpijom, Zvezdom i Partizanom bio je svaki put pravi događaj. Svaka utakmica nosila je nešto svoje“, rekao je Boris Renaud koji po stažu u momčadi Medveščaka konkurira Zajecu, a iza sebe ima i tri odlaska na Zimske olimpijske igre.  „Stadion je bio pun, bilo je lijepih utakmica, a mi dečki iz kluba smo se uvijek družili. Slavili smo zajedno, išli smo na Sljeme, imali zabave pa i danas se družimo. Tih deset godina prošlo je u tren oka“, prisjetio se Renauld te kao najdražu utakmicu izdvojio: „Jedina koju bih izdvojio je možda ona s Jesenicama u kojoj smo ih dobili 4:2.“

"I onda platili kad smo otišli gore, 28:0! Ali ta jedna se pamti. Iskreno, igrati protiv tadašnjih Jesenica i izgubiti 5:0 je bio uspjeh. A zabiti im gol... osjećaj čiste sreće!", nadodao je Zajec.


„Jesenice su uvijek bile svoja kategorija, a mi smo 5, 6 godina bili bolji od Olimpije i uvijek završavali drugi.  A onda je nakon jednog velikog poraza na kraju sezone Olimpija kupila 9 Jeseničana i tu je nastao taj rivalitet. Važno je za reći da je Medveščak na neki način tada krojio prvenstvo. Time mislim da bi pobjedom nad Olimpijom omogućili Jesenicama naslov i obrnuto“, objasnio je Hrvoje Šupih, član momčadi na početku '70-tih.

Davor Šafar, koji je isto uhvatio to doba igranja na otvorenom, izdvojio je dvije crtice za dočaravanje atmosfere tog vremena: „Dvije utakmice koje dovoljno govore: jedna, u nedjelju na Šalati, bilo je preko dana i tad je Renaud ostao bez kose. Da krenem ispočetka, braća Da Rin su igrala zajedno i jedan od njih je našem treneru, koji je ujedno i igrao, nasred leda namjerno slomio vilicu. Naravno, svi smo se potukli odmah, a drugi brat se potukao s Renaudom i odnio mu je cijeli busen kose.“

„Kasnije smo zajedno bili u bolnici na šivanju“, prisjeća se Renauld. A o treneru/igraču samo najbolje riječi ima Zajec: „Vlasta Franc je bio vrhunski sportaš i čovjek. Na ledu je maltene sve sam sređivao, mi smo mu samo pakove gurali u prazno, a on bi povukao cijelo selo i psa sa sobom i zabio gol.“

„Druga utakmica: Partizan u Beogradu. Bilo je to negdje '71. Prije utakmice svi skupa smo bili u kabini i ulazi neki major i kaže: na svaki incident prekidamo i pišemo 3:0 za Partizan. Na ledu nam nije dugo trebalo, odmah na centru je izbila prva tučnjava, ali utakmica se nastavila. Vratimo se nakon prve trećine, mislim da je bilo 0:0, u kabinu – nema stvari. Dođe druga pauza, mi opet u kabinu, poveli u međuvremenu 3:1, sve stvari nazad u kabini. Tako je to nekad bilo“, rekao je Šafar i dodao nešto s čime se svi slažu:

„Cibona, Dinamo, Medveščak, Zagreb, to su bili zagrebački klubovi koje su svi znali. I svi smo se družili međusobno, vaterpolisti, skijaši, tenisači ... Mi smo znali sve njih i išli na njihove utakmice. S jedne strane bilo nam je lakše u tim uvjetima tada nego sada dečkima. Mi smo bili jedan mali sport, ali su nas svi znali i bili smo dobrodošli svugdje. Grad je bio puno manji i mislim da je nama tada s 20 godina bilo puno lakše uživati nego današnjim igračima. Grad je bio taman za nas.“

I dok je razlika u svakom pogledu mnogo: „Uvjeti je kojima smo igrali su bili drugačiji. Sami smo čistili led s malim ručnim ralicama, oprema je danas drugačija. Naravno, i mi smo u jednom trenutku dosegli tu tehnološki višu opremu, ali smo bili tu u tim počecima koji su za današnje pojmove fascinantni“, kako kaže Šupih, počeci su najvažniji: „Značajno je reći da smo mi rasli na Šalati i na neki način smo i kvartovska priča. Šalata je dala ukupnu atmosferu u sportskom smislu. Mi smo generacija koja je čekala da se otvori Dom sportova. Naravno, cijela priča oko Medveščaka proširila se kada smo se preselili, a danas je to cijeli novi svijet i svi uživamo što možemo pratiti svoj klub u najjačoj ligi u Europi i uživati u vrhunskom hokeju.“