Arhiva Kolumni

NOVINARSTVO I TZV. NOVINARSTVO

04.10.10

Prošli tjedan, na tiskovnoj konferenciji u Zagrebu, u povodu "Istra Rallya".....automobilističko sportsko novinarstvo dodirnulo je dno....

Pljuvanje po novinarima,,,etiketiranje i "deranje" istih, smještanje u hijerarhiji poslova negdje između kamenjarki sa štajge i profesionalnih blefera....ne, nije to nimalo ugodno slušati. Vrijeđa. Pogotovo one koji pošteno i profesionalno obavljaju svoj posao. Međutim, među nama, u svijetu novinarstva, pisane riječi i elektronskih oblika izvještavanja, jako je puno onih. Namjerno kažem onih, jer jednostavno ne mogu reći kolega. Ne zaslužuju. Po ničemu. A ponajmanje svojim odnosom prema poslu i području kojeg prate.

Ovdje pišem o kolegama koji prate auto sport. I samo o tome. Jer, za druga područja nemam ni iskustva, ni prava pisati. Međutim, kao novinar koji dvadeset godina redovo prati domaći auto sport, uzimam si za pravo "dati riječ", kada je u pitanju odnos hrvatskih novinara prema domaćem sportskom automobilizmu.

Koncem prošlog tjedna u Zagrebu je održana tiskovna konferencija povodom "Istra Rallya", natjecanja koje će sredinom ovog mjeseca biti održano u Puli. Poslani su pozivi, organizator tvrdi da je i osobno kontaktirao redakcije i novinare. Rally je to, koji bi se, zahvaljujući stranom promotoru i trudu organizatora iz Matulja, vrlo lako mogao pretvoriti u atraktivnu seriju relija. Konačno je pronađen promotor koji je spreman investirati u domaća natjecanja (sa međunarodnim karakterom), koji je spreman u Hrvatsku dovesti atraktivne automobile, posade, i zašto to ne reći; koji je spreman i zaraditi.

Posade će, prema najavama između sebe podijeliti vrijedne nagrade; pojavio se promotor koji je prvi pogadio bogat novčani nagradni fond. Za svakog novinara koji prati domaći reli i auto sport u cijelini prilika je to za sjajnu temu. No, za veeeeeeliku većinu zagrebačkih novinara to je bio samo "poziv na press". Uobičajen, kojeg bacaju u koš.

Ako izuzmem sebe, koji valjda dolazi na tiskovne konferencije i "utrka motokultivatora", na presicu je došao jedan, J E D A N, mladi kolega. A da će doći, reklo je dosta njih. Zalud. Žalosno je bilo gledati organizatore i promotore koji su se okupili u respektabilnom broju i koji su govorili o planovima za ovaj reli i za iduću godinu. Žalosno je bilo gledati glavnog tajnika HAKS-a, kako pokušava "izvući stvar". No, sve je izgledalo otužno, barem s naše, profesionalne strane. "Deset na jednog",,,,tako je to izgledalo.

I opet dolazimo do onog što sam govorio još prije nekoliko godina. Tiskovne konferencije u Hrvatskom auto sportu nemaju nikakvog smisla. Izuzmemo li dva, tri natjecanja koja imaju svoju težinu; poput buzetske utrke ili "Croatia Rallya"...za ostala događanja tiskovna konferencija je gubitak vremena i novaca. Novinari ih uopće ne doživljavaju.

Sve kolege, koji se vole busati u prsa i govoriti za sebe da su automobilistički novinari,,,slobodno neka se sakriju u mišiju rupu i zašute. Od njihovog profesionalizm nije ostao i "P". Tradicionalni alibi u stliu,,,,pošalji mi informacije, objavit ću ti...samo je linija manjeg otpora, ljenost i nedostatak novinarske etike. I onda se čude kada ih ne cijene, kada ih gledaju sa podsmijehom, kada počnu ocijenjivati i njihove ljudske karakteristike uspoređujući ih sa profesionalnim. Žalosno.

Nerealno je očekivati da novinari prate baš svaku utrku, da odlaze na svaku, već i stoga što za hrvatski auto sport u medijima, pogotovo pisanima, nema nikakvog interesa da novinarima pokriju barem osnovne troškove odlaska na utrke. Dobiti plaćene putne troškove, hotel i dnevnice, da bi se u dva, tri dana popratilo automobilističko natjecanje; za većinu novinara je misaona imenica. Ali za Dinamo, Hajduk, i ostale nogometne veličine....nema nikakvih problema. No, to nije tema današenjeg teksta, svatko kreira svoju uređivačku politiku prema svojim interesima. Međutim, ukoliko se novinari žele predstavljati kao automobilistički, mogli bi barem napraviti ono najosnovnije...doći na tiskovnu konferenciju u vlastitom gradu. Nije to neki novac...u najgorem slučaju litra benzina ili pokaz za javni prijevoz.

S druge strane, i savez bi trebao učiniti nešto više. Prije svega,,,napraviti ono što je i FIA napravila. Tiskati godišnje press iskaznice i dodijeliti ih novinarima. U stvari, one i postoje, ali njihovi vlasnici nemaju nikakve veze s novinarstvom. Probajte se, s neba u rebra, akreditirati za utrku formule 1...nećete uspjeti. Morat ćete prilikom akreditacije dostaviti sve svoje "radove" u proteklom razdoblju, morat ćete zadovoljiti brojne kriterije. Ne tvrdim da tako mora biti i kod nas, ali određeni kriteriji tko može, a tko ne može dobiti stalnu novinarsku HAKS-ovu akreditaciju moraju postojati. Ovako, u želji da se objavi barem nešto, i savez i klubovi podilaze novinarima. I stvara se začarani krug u kojem nitko ne cijeni nikoga, u kojem su novinari "lešinari švedskih stolova", a predstavnici saveza i klubova "genijalci" koji zovu samo kada im novinari trebaju.

Mogao bi izelaborirati sve ovo što sam gore napisao. Točku po točku. Međutim, i ovo je dosta. Krajnje je vrijeme da se postave jasni kriteriji praćenja automobilističkih događanja u Hrvatskoj. Stoga je i prošlotjedni krah tiskovne konferencije u Zagrebu možda i "dobra polazišna točka"....i vrijeme da se shvati da je u domaćem auto sportu, osim časnih iznimaka, vrijeme tiskovnih konferencija prošlost.

Vani je ovako ili onako, drugačije, profesionalnije...u redu. Ako je tako, zašto izmišljati toplu vodu kada je već izmišljena. Prilagodimo to našim uvjetima i dobit ćemo naš sistem praćenja natjecanja i događanja oko njih. Vrijeme je da to shvatimo i mi novinari, ali i čelni ljudi klubova i nacionalnog saveza.