Arhiva Kolumni

SVI SMO PRED ZAKONOM JEDNAKI !?!?!?!

18.03.11

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobr

Prije svega isprika. Sve strelice uperene prema meni i mojoj indolentnosti i „nemarnosti“ u pisanju kolumne pogodile su cilj. Neću sada objašnjavati razoge zašto je došlo do zastoja u pisanju kolumne, ima puno opravdanih, nekih drugih, ali to vrijeme je iza mene. Od sada, u trenucima kada god osjetim da treba nešto napisati, da vrijedi nešto napisati...moći ćete pročitati na stranicama Automototrenda.

I nikoga pri tome neću ostaviti "neokrznutim". Pisat ću ono što mislim, ne ono što bi drugi htjeli čuti... u svakom trenutku bit ću otvoren za sve sugestije, prijedloge, ali i odgovore na napisano. Ali, pod jednim uvjetom. Ukoliko imate potrebu za odgovorom, ispravkom eventualnih netočnosti...sve će biti objavljeno, od riječi do riječi. Samo se trebate potpisati, jedini je to uvjet i naravno, izbjegavati osobna vrijeđanja...ipak smo koliko god to u ovim trenucima čudno zvučalo, civilizirano društvo
 
Toliko o tome.
 
 
Ustav Republike Hrvatske – Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
  1. Zajedničke odredbe
Članak 14.
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.
 
Citirani članak Ustava Republike Hrvatske, na najbolji mogući način očitava trenutnu laž u kojoj živimo. Vraga smo svi i jednaki. Postoje jednaki i jednakiji. Primjera je nebrojeno, navest ću samo dva.
Prije neki dan zajedno sa glavnim tajnikom HAKS-a, Zrinkom Gregurekom, putovao sam prema Dalmaciji. Tko imalo pozna Zizija zna da voli stisnuti gas. No, ovaj put, iznenađujuće, vozio je mirno, bez jurnjave. Vjerojatno i zbog višesatne „trač partije“ koju smo u automobilu vodili. Na povratku u Zagreb, negdje oko Zadra, na „Dalmatini“, pretekla nas je mala, ali ugledna kolona. Naprije policijsko vozilo, iza njega dva crna, u sredini blindirani BMW i još dva iza njega. Brzina...neću lagati, ali ispod 200 kilometara nisu išli. Vraćala se premijerka iz posjete Šibeniku. Žurila kući u Zagreb.
Ništa posebno, reći ćete. Ipak je riječ o predsjednici Vlade. No i ona, mada nisam siguran da bi osobno odobrila tu brzinu, trebala bi poštivati signalizaciju na autoputu. Jer, majko sveta, jednaki smo pred zakonom.
Možda bi tu epizodu i zaboravio da nije, dva sata kasnije, na ulasku u Zagreb, neposredno nakon prolaska naplatnih kućica u Lučkom, na dijelu ceste koja ima tri trake, ispred našeg automobila zabljeskalo svjetlo.....“Policija, slijedite nas“...
Prvo ugibalište, zaustavljanje, kratak razgovor i „čestitke“. Kazna. Na tom je mjestu (bez ikakve potrebe, op.a.) znak za 80 km/h, a mi smo vozili oko 120. Naravno da su policajci radili svoj posao. Kazna će biti plaćena, ovaj put Gregurek, dan prije odlaska na put i ja sam na istom mjestu, zbog istog razloga dobio „čestitku“ tešku 1000 kuna. I ja ću je platiti. Što mi drugo preostaje. Međutim, ostao je gorak okus „jednakosti“ pred zakonom. I poštivanja prometnih propisa na cestama.
Ustav Republike Hrvatske je jasan. Jednaki smo pred zakonom. Jesmo li? Deklarativno,,svakako. U praksi, u svakodnevnom životu, daleko je to od istine. Ima jednakijih. No, i to je naša Hrvatska. Hrvatska u kojoj je i temeljni zakon države za jednakije pojedince samo lijepo uobličeni tekst na finom papiru.