Arhiva Kolumni

Ante, zatvori „kišobran“...

05.02.12

Kočnicu je prvi otpustio Ante Alduk. I napisao na HAKS-ovim stranicama prilično „jako“ i emocijama nabijeno, recimo to, pismo...

Iz svake njegove napisane riječi primjećivalo se ogorčenje sa situacijom u regiji jug. Povod je bilo nedodjeljivanje na stazi osvojenih pehara. Sve se to odvijalo na završnom proglašenju najboljih vozača, vozačica i klubova Regije jug.

Službeni razlog; neplaćanje godišnje kotizacije koju su klubovi regije dužni uplatiti u regionalni savez. A Alduk je vozio prošlu sezonu za AKK Šibenik, čiji je predstavnik rekao da će iznos biti uplaćen na račun saveza, ali tri dana kasnije nego što je to predviđeno.

No, Alduku je uskraćen pehar i medalja koju je rezultalima i vožnjama zaslužio. I logično, Ante je ostao ogorčen i na stranicama saveza izjadao se javnosti.

Regiju jug, njen sportski dio, ali što je koji put i bitnije, papirološki dio vodi Tino Barada. A javna je tajna da je Tino učenik Ante Baumgartnera, bivšeg Predsjednika Odbora za auto sportove HAKS-a, koji je suspendiran zbog smrtnog slučaja na kružnoj utrci u Poreču. Niti to Tino ne krije. I budimo iskreni; Tino vodi papire kao pravi counter. U njegovom notebooku je svaki dokument, svaka odluka. A Baumgartner? Naime, shodno Zakonu o sportu, bez obzira da li je kriv ili ne, funkcioner je suspendiran sa funkcija sve dok se slučaj ne „zatvori“. Naravno, to nije citiran član zakona nego njegov sukus. I prema tome, Baumgartner je udaljen sa svih dužnosti u hrvatskom auto sportu. I kao svog „nasljednika“ imenovao Tinu Baradu.

Tino se trudi, to je evidentno. Međutim, ne može se (ili ne želi) maknuti od kišobrana Ante Baumgartnera. A talenta, volje i znanja da uspješno vodi regiju ima. I osobno sam se iznenadio kada je Tino Barada bio imenovan za sportskog direktora autocrossa; discipline koja je bila  totalnom kolapsu kada ju je primio. I na ugodno iznenađenje svih, uspio ju je sačuvati, nadamo se uskoro i podići na veći nivo. Radi, komunicira s klubovima, razgovara s vozačima. No, u vođenju discipline javno se nije „pokazivao“ utjecaj Bamugartnera, mada sumnjamo da ga nije bilo. Pa ako može samostalno voditi disciplinu, zašto ne bi mogao i regiju.  Međutim, u regiji, interesom medija, malo udaljenijoj od državnog prvenstva, Baumgartner se uvijek pojavljivao. Ne službeno, jer na to nema pravo, ali kao „siva eminencija“, čovjek bez kojeg se ništa ne može; to svakako. I to je polako, ali sigurno vozačima počelo ići „na supstancu“. Neki to, poput Alduka i javno kažu, većina guta u sebi i priča na šanku, a kada treba reći; podviju rep. Trenutno Baumgatner u regiji brine o financijama, službeno ga nigdje nema, ali je „opće poznato“ da i dalje presuđuje, daje savjete i „savjete“. I prema tvrdnji Ante Alduka, upravo je Baumgartner bio taj koji je spriječio dodjeljivanje pehara i priznanja.

Nije sporno što Ante misli da može pomoći, a iskustva ima. Nije sporno ni da Tino Barada popriča s njime; uostalom ima što i čuti. I treba to raditi. Ali je sporan način na koji to radi. Koji put se zaboravi i prejavno govori svoje mišljenje; unutar sistema. I sporno je što, sigurni smo u to, nehotice, radi medvjeđu uslugu Baradi. Rekli bi, ponaša se kao slon u staklani. Tino mu iz poštovanja i respekta ne može ništa reći, Baumgartner i dalje „odlučuje“ o mnogim stvarima. Vozači to vide, i nastaje bespotrebna nervoza.

Niti je Baumgatner kaktus niti su vozači cvijeće. Jasno je to kao dan. Ali čovjek i sportski radnik Baumgartnerovih godina i iskustva, morao bi imati više takta. I prepustiti čovjeku kojeg je gotovo sve naučio da samostalno vodi regiju. Bez javnog uplitanja. Time će mu najviše pomoći. Ovako, nehotice, ali sigurno nagriza autoritet Tina Barade, a koji mu nema snage ni srca to reći. Ukoliko to kao stariji ne shvati; uvijek će iza Baradinih odluka dolaziti komentar „opet je Ante odlučio“.... i bio u pravu ili krivu; stvorit će „kirvaj“ i gdje ga nema i ne bi trebalo biti. Regija jug je jaka, sa lijepim brojem klubova i vozača; na dobrom putu i da riješi sve svoje probleme i određena nesnalaženja. Logično da treba i vremena, jer dobre volje postoji. I ne treba tutora, barem ne javnog. Ima na čelu mladog, sposobnog, ambicioznog i vrijednog čovjeka. Treba ga samo pustiti da radi. I ništa više. Pa makar i griješio.