Arhiva Kolumni

Prijatelj Ivo

03.12.08

Više od četiri desetljeća Splićanin Ivo Azić aktivan je sportski djelatnik auto sporta. I ne misli stati, još je puno natjecanja pred njim

Dugo se znamo. Ne usudim se niti reći koliko. Ivo Azić, dobri duh, institucija dalmatinskog i hrvatskog automobilizma. Čovjek koji je preko svojih leđa prevalio nebrojana natjecanja, nebrojene utrke. Skroman, nikada u prvom planu, ali uvijek u prvim redovima kada treba pomoći, organizirati, suditi. Ne postoji vozač u Dalmaciji koji ga ne pozna, ne postoji vozač kojem Ivo nije spreman pomoći, porazgovarati s njim. Takav je. Otvoren, srdačan, velikog srca.
Zašto Ivo? Mogao je to biti i neki drugi sudac sa kraćim ili dužim stažem. Ivo je sinonim za sve automobilističke suce, koji bez obzira na vrijeme, sjalo sunce ili padale sjekire sa neba, stoje na svojim pozicijama, zavojima. Sa zastavicom u rukama i tek pokojim sendvičom i bočicom vode i omogućavaju vozačima da voze. Sinonim je za sve te zaljubljenike u auto sport koji svoju ljubav pokazuju na najpošteniji i najiskreniji način..radom, a ne pričom. Vozači su ti koji su u prvim redovima, a suci? Definitivno nikada dovoljno vrednovani, u svakom potencijalnom sporu na stazi osuđivani od vozača. Ali ne posustaju. Nedjelje dolaze i prolaze; oni ostaju. Nikada u medijima, nikada na naslovnim stranicama. Ali, ne posustaju. I dalje su tu. Bez njih utrka nema.
Ivo je jedan od njih. Životno, u svojoj jeseni, radom i odnosom prema automobilizmu; u proljeću. I ne kani stati. Ne pamti broj natjecanja i utrka na kojima je bio, radio pomagao...ali zna da ga očekuju još brojne. Ivu, ali i sve ostale suce. Kiše će zalijevati Grobnik, Malačku, Sljeme, Ogulin, Buzet..oni neće odlaziti. Bit će tamo.