Arhiva Kolumni

Predstavnik vozača? Koji predstavnik vozača....

23.04.12

Već duže vrijeme vozači nemaju svog predstavnika u Odboru za auto sportove. Inertnost samih vozača, komplicirana procedura ili nešto treće; ali vozački glas se ne čuje u Odboru....

Jedno mjesto u Odboru za auto sportove predviđeno je za predstavnika vozača. Istina; bez prava glasa, ali sa određenim utjecajem na odluke koje je Odbor donosio; prvenstveno prilikom donošenja sportski pravila za sezonu.

No, upravo je ta nemogućnost glasanja prilikom odlučivanja bila jedna od osnovih „kritika“ i primjedbi koje su vozači upućivali Odboru. S druge strane, kako u Odboru tvrde, velika većina prijedloga koje su vozači putem svog predstavnika uputili OAŠ-u je usvojena. I dalje je na snazi pravilo da vozači, odnosno njihov predstavnik nema pravo glasa.

Već duže vrijeme vozači nemaju svog predstavnika. Nema interesa ili..

Znam da su Boro Mateša i Goran Francetić izrazili želju da se prime te, recimo funkcije. Imali su ideja, planova kako pomoći vozačima, kako natjecanja učiniti sigurnijima, kako riješiti problem uvoza automobila, suradnju sa TRZ-om, Ministartstvom. Ambiciozno su željeli pokušati riješiti dosta problema koji muče vozače koji sudjeluju na sistemskim natjecanjima HAKS-a. Da bi prošao neki kandidat, moraju ga odobriti sve tri regije. Nisam nigdje pročitao da netko službeno kandidirao osim za Francetića i Matešu. Matešu su odbile regija sjever i jug, a Francetić, koji je imao podršku regije sjever; sam je odustao. Zašto? Borba s vjetrenjačama, sukus je njegovog razmišljanja.

Činjenica je da nekome odgovara da predstavnika vozača u Odboru nema. Jer da nije tako ne bi se olako prelazilo preko činjenice da nikoga tko bi, makar i na simboličan način, branio interes onih koji voze, nema. S druge strane i sami vozači pokazuju zadivljujuću dozu nezainteresiranosti. I netolerantnosti. I totalni nedostatak želje za suradnjom za kooperetivnošću. Iskreno; nije mi jasno zašto. Jer s druge strane oni su upravo najglasniji kada treba reći; savez nije napravio ovo, savez nije napravio ono, pravilnik je bezveze, treba mijenjati to, to, to i to...

I u konačnici; sve se svede na uzaludnu priču nekolicine nezadovolnjnih. Samo se grupa nezadovoljnika mijenja poput fluida, ovisno o trenutnom interesu, zadovoljstvu ili nezadovoljstvu. Sistemskog, pravog riješenja nema, niti postoji objektivan interes vozača da ga pronađu. Jer, nikome se ne da „zaje....ti“ s tim pitanjima, nitko ne želi podmetnuti leđa. A i oni koji žele, koji pokažu interes, brzo ga gube kada saznaju da im ova ili ona regija nije dala podršku. I kada se pod sve podvuče crta nema drugog zaključka nego,,,,vozačima nije stalo.

Savez logično ne može niti ne želi predložiti bilo koga za tu poziciju. Prepušta stvar vozačima da se dogovore, predlože ime, čovjeka i...nema nikakvog problema. A vozači šute. Nitko se ne izjašnjava, barem ne javno. Ne pamtim da sam igdje, u bilo kojem mediju, u bilo kojim novinama, časopisu pročitao da je itko od vozača progovorio o tei zvanoj...predstavnik vozača u Odboru za auto sportove. I ovu kolumnu koju pišem, piše isključivo iz jednog razloga; da isprovociram pojedince ili grupe vozača da reagiraju, da se izjasne, da daju svoj prijedlog. Da potaknu vlastite regije neka izaberu ili predlože pojedinca ili pojedinku koja bi jasno, glasno i artikulirano iznjela prijedloge vozača. Prije svega u pogledu sportskih pravila, njihovoj eventualnoj promjeni, poboljšanjku. Nekoga tko bi jasno i glasno inzistirao u ime vozača za povećanjem sigurnosti na utrkama. Problema koji muče vozače ima na pretek. Ili ih nema; pa nemaju potrebu bilo što reći. Sumnjamo u ovo posljednje.

Možda je i problem u inertnosti klubova i županijskih saveza. Njihovoj koordinaciji ili nekoordinaciji. Ne znam. Ali znam što čujem, znam što dobar dio vozača priča. I sve se po starom lošem hrvatskom običaju svede na kuloarske priče. Je li taj dobar, u kojoj disciplini vozi, čije interese i zašto zastupa.

Jasno je kao dan da se propisi koji vrijede u Hrvatskoj i svijetu moraju poštivati. I za to je zadužen Odbor za auto sportove koji ih donosi (sportske), odnosno suci koji bi to trebali sprovoditi. Međutim, ima toliko otvorenih pitanja gdje bi riječ vozača bila od velike važnosti. No, povrata nema. I,,svi glume „guske u magli“, a vrijeme odmiče.

Hoće li se netko sjetiti da osnuje Udrugu vozača HAKS-a. Ili kako god nazvali tu udrugu koja bi sa jasno artikuliranim zahtjevima izašla pred Odbor za auto sportove. Namjerno sam napisao Udrugu, a može to biti bilo kakvo udruženje koje bi bilo u stanju jasno i glasno reći što vozače smeta, što promijeniti, kako promijeniti. I stati iza tih prijedloga. I sakupiti na jednom mjestu mišljenja i zahtjeve iz svih disciplina, a ne samo pojedinih. Ma; ima „sto načina“ na koje bi se vozači mogli organizirati. Pod jednim uvjetom; da su zainteresirani za tako nešto. A iskustvo je jedno i žalosno; jesu ukoliko se ne diraju njihovi pojedinačni interesi, ili ukoliko nitko ne zarezuje njihove interese. Boriti se za nečije tuđe....to nitko ne želi. Namjerno provociram. Sve vozače. Možda i ovaj tekst potakne nešto da se promjeni, pa makar i ocjenili da je u njemu dosta stvari koje ne odgovaraju istini. Vrijeme je da se sami vozači pokrenu. Inače.....upražnjena stolica u Odboru i dalje će ostati upražnjena.