Arhiva Kolumni

Vrijeme je da HAKS kaže dosta...

07.05.12

Organizacijska katastrofa i nesposobnost ljudi koji vode utrku. Neki defintivno nisu dorasli fukcijama koje obavljaju, a cijena je visoka – u igri su ljudski životi...

Ovo više nije igra, ovo više nije pitanje tko će što raditi na utrci. Ovo je puno ozbiljnije. Organizacijska katastrofa koja je samo pukom srećom prošla bez tragičnih posljedica. Ne volim pisati o utrkama na kojima nisam bio, ali volim porazgovarati s ljudima kojima vjerujem. I kada mi kažu; što god napišeš, malo si napisao; onda je sve jasno. Sportski direktor discipline i član žirija, vozač i živa legenda... ozbiljni ljudi, koji znaju svoj posao, hvatali su se za glavu. I kada na kraju jedini kriterij postane – daj Bože da utrka što prije završi, onda sve postaje jasno. Kada tajnik utrke napusti natjecanje prije kraja, a zna se što je i tko je tajnik utrke onda je to dno dna. Kada direktor utrke ispusti sve konce iz ruku, a njegov zamjenik ili pomoćnik kaže da utrka nema veze s njim jer ju nije organizirao; onda je to kraj svijeta i bezobrazno biježanje od odgovornosti. A taj zamjenik je sportski direktor druge discipline. Kada predsjednik žirija samo bespomoćno širi ruke, jer mu nitko, respektirajući njegove godine i iskustvo, nije u stanju reći; šjor Ivo, vaše je vrijeme prošlo, niste to u stanju odraditi.... to najbolje pokazuje u kojem je stanju bila jučerašnja utrka. U stanju elementarne nepogode kojoj su samo svi sveti pomogli da ne dođe do tragedije. Kada se organizator naljuti jer mu se ukazuje na propuste i to tumači osobnim animozitetima... to više nema veze sa zdravim razumom.

Zdrav razum u nedjelju u Skradinu nije postojao. Jer da ga je i malo bilo, utrka je trebala biti prekinuta. Kada jedan od čelnika kluba organizatora, AK Mihovil, u pol utrke kaže; idem gore sada je parc ferme, onda je jasno da on nije došao ni do „A“ od auto sporta, a kamo li do abecede. Neću ovdje nabrajati propuste koje sam dobio na mail od vozača, previše bi prostora oduzelo. Ali činjenica je da je jučer u Skradinu auto sport doživio težak „knock out“. Nesposobnost pojedinih ljudi, koji imaju licence saveza, specijalističke, koji su na vrlo važnim funkcijama u savezu (sportski direktori), koji imaju papir... dosegla je vrhunac. I upravo oni, koji bi trebali svojim znanjem i iskustvom dovesti utrku u red, biti na pomoći organizatoru da utrku postavi kako treba; najviše su se raspadali. I razgovore pretvarali u osobne ocjene stanja i karaktera ljudi. I pokrivali se ušima nadajući se da će sve proći u najboljem redu. Prošlo je, nije bilo mrtvih, a moglo je. Radio veze koje ne funkcioniraju, automobili u kvaru na putanji drugih koji „doljeću“ sa 180 na sat, predstart pojma nema što se radi na startu, smiješne odluke tehničke komisije, gledatelji se slobodno šeću po stazi, nervoza i javno izražena nezadovoljstva vozača, totalni kaos...horor, užas, katastrofa.

Dubravko Čikor, Marino Ferlan, Dragan Serden, Niko Pulić, Martin Mustapić, Jure Gašperov,,,, sa svima sam razgovarao. Ako netko ima iskustva, „utakmica u nogama“, oni imaju. Ili velika većina njih. I svi, ali baš svi rekli su...ovo veze sa auto sportom nema. Najgora seoska utrka za ovo je FIA natjecanje. Malo ćeš napisati što god napišeš. Nisi u stanju loše napisati koliko je to loše bilo....to su samo neke od njihovih ocjena.

Nije sporna želja AK Mihovil da organiziraju utrku. Želja i volja nikada nije bila sporna. Ali, znanje, sposobnost i reagiranje u pravom trenutku...to da. A jučer ih je samo dragi Bog spasio od tragedije.

Ljutio se netko ili ne; činjenica je da u Regiji Jug stvari ne štimaju. Pisao sam već o tome. Proglasili su me maltene heretikom, prodanom dušom, smradom koji gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Ma neka sam sve to, ali i dalje ću pisati i upozoravati. Stvarno stanje organizacije Regije Jug je katastrofalno. Zavučeni u svoj uski krug interesa nekolicina ljudi vodi svoju politiku, koristeći „blagodeti“ regionalizacije auto sporta. I dok se to još može sakriti na regionalnim natjecanjima, prikriti njihova nesposobnost i neznanje, na državnom prvenstvu čaša je prelivena. Jučerašnjom utrkom. I ako to netko ne vidi; onda je slijep pored zdravih očiju. I nema to veze sa volim te ili ne volim te, nema to veze sa mrziš me ili dobar si...to ima veze sa fundamentalnim postavkama organizacije automobilstičkih natjecanja. Neću pisati o kojim je to ljudima riječ. Prepoznat će se. Ali sve je to rezultat višegodišnjeg nerada sa sucima i „politike“ zvane „Mi znamo sve, vi ne znate ništa“, „Tko je protiv nas, taj je protiv Dalmacije“. Stupidno razmišljanje.

Nakon Skradina, pojedinim se ljudima koji su vodili utrku treba ODUZETI licenca, a ne preispitati njihovo znanje. Jer ne znaju; koliko god tvrde da znaju. Ovdje nije riječ o nesrećama koje se na utrkama znaju događati. Ovdje je riječ o sistemskim greškama u procjeni znanja pojedinih ljudi. Pričati svako može koliko hoće. Jučer je upaljeno, ne žuto, nego crveno svijetlo. Kvalitetnih sudaca u regiji Jug, a oni su jučer sudili i rukovodili utrkom evidentno je da nema. Točnije ima, ali južnije od Splita. A oni koji znaju; nisu pozvani da rade utrku. Nekolicina si je opet uzela za pravo da se igra sa ljudskim životima. Zbog desetak tisuća kuna troškova za suce. Preteško napisano? Uopće. I najžalosnije je što je točno.

HAKS je prepustio regijama da vode svoja natjecanja, prepustio puno stvari na niže razine odlučivanja. Nažalost, vrijeme je da odgovorni u HAKS-u kažu dosta. Ma što god mislili; dosta je. Samoupravljanja u auto sportu nema. Zar nam treba još koja pogibija? I onako je auto sport sam po sebi latentna opasnost. A kada je produbljuju ljudi koji pojma nemaju o pravilima, koji ih ni „pročitali“ nisu...onda je to stanje za uzbunu. Zvono je jučer u Skradinu zazvonilo. Ne tvrdim da utrke tamo ne smije biti. Naprotiv. Treba je biti, jer je staza definitivno najljepša u Hrvatskoj. Ali, sa ekipom ljudi koji znaju posao. A ne sa ljudima koji pojma nemaju kako se utrka radi. Jer ovo što su jučer izveli, blage veze s pameću nema.