Arhiva Kolumni

Otišao je Dado...zauvijek

10.07.12

Zašto kolumna o nekome koga nikada na utrkama niste vidjeli? Zašto kolumna o nekome za koga dobar dio auto svijeta nije ni čuo. Zašto kolumna o mladiću koji nas je noćas napustio?

Zato što je bio pokretač jednom čovjeku, zato što je bio os njegovog života, zato što je s njim bio na svakoj utrci. U mislima, u srcu, u svakom dahu. U svakom pokretu, razgovoru.

Boro Mateša izgubio je sina. Napustio nas je zauvijek noćas. Nema većeg „križa“ za jednog roditelja nego kada sahranjuje vlastito dijete. Prokletstvo je to koje će ga pratiti cijeli život. Boro Mateša izgubio je mladića koji je bio pokretač njegovog bavljenja auto sportom. Dadu zbog kojeg je s toliko ljubavi vozio rally, Dadu kojeg je svako malo spominjao.

Zbog Dade je nastupao, njemu je posvećivao svaki bod, svaki pehar, svaki uspjeh. O Dadi su slušali svi. I poznavali ga, mada ga ogromna većina nikada nije vidjela. Teška bolest koja ga je prikovala uz krevet. Svakodnevna borba, želja za životom, očeva bol koja se zrcalila u očima svaki dan kada ga je posjećivao u bolnici. Sreća kada mu je kao najvrijedniji poklon nosio osvojeni pehar. I još veća sreća u Dadinim očima kada ga ja vidio. Nevjerojatna je bila želja za životom mladića u dvadesetim. Nevjerojatna je bila ta borba koju je vodio. Borba za koju je znao da je ne može dobiti, ali nije se predavao. Otac, njegove utrke, bile su mu najjači motiv. I ljubav koju je od Bore dobivao. No, nije izdržao. Srce više nije imalo snage voditi uzaludan boj sa bolešću.

Boro i Kizo; jedina hrvatska posada koja je uvijek vozila sa tri člana. Dva u automobilu; jedan u mislima. Auto sport bio je taj „pokretač“ koji je Boru držao u životu. Posao i beskrajna ljubav prema sinu.

Nemoguće je zamisliti bol koju sada osjeća naš Boro. Naš policajac, naš „Tango“, Ćubur. Naš prijatelj. I koliko god mislili da ga razumijemo i shvaćamo; sami sebi priznajmo....to je nemoguće. Nemoguće je zamisliti, ali moguće je razumijeti.

Auto sport je Boru držao iznad vode. Sada neka ga auto sport izvuče.  Rally, brzinci, automobil, prijatelji na utrkama, osvojeni pehari. Nađi motiv Boro, vozi, budi u svijetu koji toliko voliš. Sport, auto sport je predivan, samo su ljudi loši. A ti si čovjek. Svoj, sa stavom, ponosom, karakterom. Tvoj Dado je otišao. Ali nikada iz tebe. U tebi će živjeti dok ti god srce kuca, dok god sjedneš za upravljač svoje Honde i kreneš na brzince. Ti i Kizo. Zajedno.

Otišao je Dado. Zauvijek. Ali zauvijek će ostati s nama. I neka ga anđeli čuvaju, neka mu na nebu podare ono što nije imo na zemlji.

A ti prijatelju Boro. Nastavi voziti. Sa svakim zavojem kojeg prođeš, sa svakim relijem koji odvoziš, vozit ćeš kao i do sada. Za Dadu.