Arhiva Kolumni

Izborna je godina

22.01.09

U sjeni priprema za nastupajuću sezonu, "tiho se valja" Skupština HAKS-a. Izborna

Četiri godine su prošle. Brzo. U hipu. Četiri godine rada sadašnjeg rukovodstva nacionalnog auto i karting saveza. I dok klubovi prijavljuju utrke, kalendar je pri završetku, a vozači pokušavaju zatvoriti financijsku konstrukciju za nastupajuću sezonu; još uvijek se rijetko spominje Skupština saveza.

Izborna je. Novi će ljudi sjesti u vruće fotelje. Ovaj put posebno vruće. Ako je i jedan sport usko vezan uz svjetska ekonomska kretanja, onda su to auto i karting sport. A u svijetlu posljednjih događanja u svijetu jednostavno ne može ostati neokrznut i domaći automobilizam. Bez obzira na to što premijer tvrdi da Hrvatska nije u recesiji. Da ne bi.

Doći do novaca, doći do sponzora; danas je pravo remek dijelo. Em što je vlada gotovo naredila državnim firmama da kaiš stegnu do kraja, em što su i sam firme svojevoljno odlučile stegnuti remen do kraja. I u promociju ulagati minimum minimuma. U trenucima kada i domaća naftna industrija bježi od svog prirodnog i logičnog "manekena"; auto sporta, kako od drugih očekivati da ulože. Zalud uvjeravanja da je automobilizam jedan od najpopularnijih i najgledljivijih sportova. HAKS je prošle godine uspio vratiti auto i karting sport na TV ekrane. Ali, izgleda da je sponzorima zanimljivije ulagati u Nives Celzijus, raznorazne "fensi" magazine, heppeninge, jeftina a skupa trendi događanja. Sportaši polako, ali sigurno ostaju bez marketinških sredstava. Zanemarimo "in" događanja poput svjetskog rukometnog prvenstva ili naših nogometaša. Govorimo o sportu u cijelini.

I stoga je ovogodišnja Skupština HAKS-a, usudio bi se reći, najbitnija u dosadašnjoj povijesti samostalnog hrvatskog auto i karting saveza. Zanemariti treba "šank priče" u stilu tko je koga i zašto, tko vrijedi i ne vrijedi. Zanemariti treba osobne sukobe i interese. U prvi plan trebaju doći ljudi koji imaju i volje i znanja ponuditi program koji će polučiti uspjeh. U prvi plan trebaju doći ljudi koji će iznaći sredstva i omogućiti sportskih rukovodiocima saveza da ostvare zacrtani program.

Naravno da je to samo moja želja. Jer, tradicionalno će, dao bi ruku u vatru, pred samu Skupštinu započeti raznorazne igrice, kuloarske priče, borbe za poziciju. Od toga nismo, ni, sve se bojim, nikada i nećemo moći pobjeći. A jedina je istina, jedini pobjednik bit će čovjek, grupa ljudi sa jasnim programom. Ostvarljivim, a ne "obećavajućim". I tko to ponudi, tko pred delegate na Skupštini izađe sa jasnim planom, čistom financijskom politikom i njenom ostvarljivošću; treba kao pobjednik presjeći ciljnu ćeliju. Sve ostalo...bilo bi krajnje neozbiljno i kontraproduktivno. Kratkog daha, u cilju ostvarivanja vlastitih osobnih interesa.

Obećanja više ne pale. Nitko im više ne vjeruje. Samo djela i ostvareno. I ako netko na Skupštini ponudi takav program, prvi ću za njega dići ruku.