Arhiva Kolumni

Brod se počinje naginjati...

18.09.12

U desetak dana, dva otvorena pisma. AK Dubrava i AK MRC Sport, medijima i rukovodstvu saveza uputili su žučne, teške, optužujuće rečenice. Zadnji je to stupanj...više nisu mogli...

Kada članice jednog saveza „u očaju“ pribjegnu otvorenom pismu; znak je to da u nacionalnoj asocijaciji nešto ne valja. Znak je to da normalnim putem, nisu mogli postići ništa. Da su minorizirane njihove ideje i prijedlozi, ili još gore; da im nije niti odgovoreno.

Samovolja čelništva saveza, odnosno jednog čovjeka koji drma savezom, prešla je sve granice. Bio je dotični i u Buzetu. Ne među vozačima, jer mu tamo nije ni mjesto, nego sa rukovodstvom utrke, u VIP šatoru. Imamo informaciju da je i Upravni odbor trebao u Buzetu održati sjednicu. Nije; naime nije bilo zainteresiranih da dođu. Ipak se treba oči u oči susresti sa vozačima i predstavnicima klubova. I tako je Upravni odbor zakazan za Zagreb. Daleko od očiju svih. I opet će samo Gregurek biti taj koji će članovima Upravnog odbora dati informacije. Mada, u posljednje vrijeme stvari se mijenjaju. Tri su me člana odbora nazvala i poželjela razgovarati samnom. Žalosno za glavnog tajnika. Da mu članovi vodstva saveza sa strane saznaju što članove HAKS-a muči. No, on je odabrao taktiku – ŠUTNJA. Ne odgovara na upite. Ne odgovara na konkretna pitanja klubova. I vjerojatno u sebi misli „seri seri moj golube bijeli“. A i kada napiše nešto to je toliko uopćeno, toliko daleko od postavljenog pitanja, da to pas s maslom ne bi pojeo.

Dubrava i MRC prvi su načeli temelje Gregurekove vladavine. Hoće li oni biti srušeni, ne ovisi ni o Dubravi, ni o MRC-U, ni o Marku Iveziću. Nitko od nabrojanih nema volje rušiti. Niti to ne žele. Žele mijenjati, na bolje.

U petnaestak godina svoje vladavine HAKS-om, Gregurek je doista pomislio da je svaka njegova „božija“ i da nitko nema pravo suprotstaviti se. Barata floskulama, „političkim frazama“, svako suprotstavljanje njegovom mišljenju i politici koju vodi rezultira minoriziranjem ljudi koji su protiv njega. No, vremena se mijenjaju. Nikada još klubovi nisu reagirali na takav način. Nikada klubovi tako javno nisu zatražili neke promjene. Makar i male. Bilo je pokušaja rušenja Gregureka, on ih je majstorski izbjegao. AK Delta je razbucana na tri kluba. I iz godine u godinu postajao neprikosnoven vladar hrvatskog automobilizma. Čovjek koji je druge uvjerio da će savez propasti ako njega nema. Još jedna od floskula. Niti jedan savez na svijetu nije propao zbog jednog čovjeka. Ali u Gregurekovom slučaju toliko je povezano privatnog sa poslom kojeg obavlja u savezu da to nije istina. A najgore je kada ugledni i priznati privrednici pristanu da Gregurek daje osobne novčane posudbe savezu, i što je najgore, oni to mirno gledaju; jasno je da savez postaje ucijenjen od Gregurekovih potraživanja. Nekolicinu „potkupi“ sa mjestima u FIA-i, klubove koji imaju europska natjecanja uvjeri da je to upravo zbog njega i njegovih lobiranja. Da li to naplati ili ne...ne znamo. Niti možemo tvrditi ali ne bi nas iznenadilo da su to debelo platili. Na bilo koji način. U stvari znamo puno više toga no što napišemo, ali ne možemo TRENUTNO dokazati...pa bolje je prešutjeti.

No, vremena se mijenjaju. Morat će se mijenjati ili Gregurek ili klubovi. Trećeg nema. U stvari, ima. Sve češći i glasniji prijedlog za novim savezom. Mada osobno mislim da je to loša ideja koja će samo koštati nenastupanja hrvatskih vozača van granica Hrvatske. Stvari se mijenjaju unutar postojećeg sistema. Klubovi se trebaju osloboditi bezvoljnosti, jasno izraziti svoje stavove. U privatnim razgovorima 90 posto  ljudi s kojima pričam Zizija smatra.... da ne kažem što. Ipak mu je žena pravna savjetnica HAKS-a i mogao bi završiti na sudu. Ali epiteti s kojim ga časte vjerojatno ga tjeraju na stalno štucanje. No, kukavičluk, oportunizam...sve to rezultira smiješkom i stiskom ruke kada su zajedno, a kada okrene leđa; ponovo po njemu. Ali nisam siguran da on zbog toga nemirno spava.

Cezar hrvatskog auto sporta definitivno počinje imati probleme. Nervoza na sastancima, kako su mi rekli pojedini članovi U.O.-a najbolji je dokaz tome. Sve se može, koliko hoćeš, ali ne ide dokle hoćeš. Više ni sastanci Upravnog odbora ne prolaze bez polemika, sukoba, kao do sada. I glavnom tajniku događa se kao i svakom kome vlast udari u glavu. FIA slava podgine ego u neslućene visine. Teško se spustiti na zemlju. No, uvijek je dovoljno onih koji će pismima podrške davati placet njegovom radu.

Dubrava i MRC su ga počeli spuštati. Na društvenim mrežama dobivaju gotovo nepodijeljenu podršku. Za svoje stavove. Jer sve što su napisali; nema ništa osobnog u tome. Ako savez delegira i odabere delegata; zar je nelogično da ga i savez plati? Ili to moraju raditi klubovi. Jer ako to ne naprave, bit će kažnjeni. Pa neka ih savez plati. Nema u tome ništa osobnog. Ako savez potpiše ugovor sa nekim klubom i onda ga iz privatnih razloga, neutemeljno, želi rušiti, i odlukom U.O-a sruši, nema u tome ništa osobno. Ali će stvar završiti, i je, na sudu. I što ako....ako presuda bude u korist kluba; tko će platiti odštetu. Gregurek osobno ili HAKS. Prije ovo drugo nego prvo. I opet će se savez naći u nebranom grožđu.

Problemi se samo guraju pod tepih. A sve ih je više i više. Odbor za auto sportove nema predsjednika. Jer Gregurek to ne želi biti. Jer zna da ga onda čeka Izvanredna Skupština saveza. I čeka, čeka da Arsen ozdravi. A to ne ide po narudžbi. I sada je Odbor za auto sportove kao vojska bez generala. Točnije, kao stožer časnika bez čelnika stožera. Koji „se sakrio u WC“ i ne želi se uhvatiti sa sve većim problemima, primjedbama, prijedlozima.

Pridodamo li k tome i ekonomsku krizu koja vlada u zemlji i svijetu...nije lako. Nije lako ni Gregureku. Jer, Bolanča više nije Predsjednik Uprave Plive, Šimunović nije više generalni direktor Croatia Airlinesa, Leo Andreis nije više Predsjednik Odvjetničke komore.

Još uvijek se ide po inerciji. No; dokle? Buzetska utrka na trenutak je potisnula sve u drugi plan. Ali Buzet nije HAKS-, to je samo velika volja i želja nekolicine organizatora da napravi dobru utrku i uspjeva u tome. Utrka je prošla, život se vraća u normalu. A tamo; otvorena pisma klubova, nezadovoljstvo članica. I tišina u savezu. Ja više „niti čašu vode“ tamo ne smijem, prema naputku glavnog tajnika dobiti. Neki dan sam nazvao Anitu u savez i pitao za telefon Stjepana Baloga.

-          Oprosti, ali ne smijem ti ga dati – dobio sam odgovor.

Tamo sam „državni neprijatelj No.1“ ili barem neki jednoznamenkasti broj. Ma ni to nije važno. Neka sam. Još uvijek čekam odgovore na postavljena pitanja. Koja vjerojatno nikada neću dobiti. Još uvijek, treći mjesec, čekam da se Bolanča udostoji napraviti interwiev samnom. Da odgovori na „fina“ pitanja koja bi mu postavio. Nikakva osobna, sva su vezana uz rad saveza.

Vodstvo HAKS-a se definitivno udaljio od članstva. I što je najgore, problemi HAKS-a počinju polako, ali sigurno prelaziti „granice“ saveza i auto sporta. Jesu li toga svjesni Gregurek, Bolanča, UO. OAŠ.... Još uvijek se ima vremena stvari dovesti u normalu. Ali; ego je prejaka stvar. Treba se pogledati u ogledalo i reći....jebi ga; pogriješio sam. Gregurek da to napravi; nemoguće. Pa prije bi si „mu..“ odgrizao nego to napravio. Naravno, pod uvjetom da ih ima. Jer ovo što radi, jasno pokazuje da ih nema.

I dalje šuti. Šutjet će. Jer sve što odgovori; vodi ka jednom. Kopa si jamu iz koje nema izlaza. Svjestan li je toga? Ali, pitanja će se i dalje gomilati. I doći će dan kada će odgovarati na svako. Pojedinačno.

Gergurek je sva pisanja o problemima, greškama, privatizaciji, nepotizmu,,,sveo na osobni sukob. Mene i njega. Ako, neka je. Vrijeme će pokazati da je to još jedna njegova floskula.

Ali, kada pišu klubovi; tu više nema osobnog. I morat će odgovoriti. Jer, ako ne odgovori Dubravi, ako ne odgovori MRC-u, ako ne odgovori nekom drugom klubu koji javno počne postavljati pitanja; onda savez više nema smisla. Onda je pametnije da klubovi osnuju svoj i nastoje se izboriti na bilo koji način za svoja prava. Uostalom, u pripremi je pokretanje paralelnog rally prvenstva. Papiri kruže Hrvatskom. No, pretpostavljamo da to Gregureka nije briga. Jer, on ima vlast i trenutni kredibilitet. Umjesto da se zapita; zašto se pokušava raditi novo rally prvenstvo.

Problema koliko hoćete, vodstvo saveza kao noj drži glavu zakopanu u pijesku. I nada se da će pojedinci i klubovi posustati. Neki hoće, neke nije briga, ali neki neće nikada. Više nikada neće biti isto Gregurek. Nadam se da vam je to jasno. Temelji Vašeg dvorca počeli su se urušavati, brod se počeo opasno naginjati. Valjda ste to shvatili.