Arhiva Kolumni

Ima li „krug“ u Hrvatskoj budućnost?

24.09.12

Novi sportski direktor za krug, Dado Serden, vjerojatno se udara u glavu. Disciplina koja je nekada bila perjanica, sada je opterećena brojnim problemima...a želi pomaknuti stvari s mrtve točke.

I nije da Serden ne pokušava to riješiti. Ali, osjećamo da nema podršku, osim deklarativnu, od nikoga. Hrvatski auto i karting savez, koji je do prije par godina bio uzor velikoj većini u regiji, svojim mrtvilom i neaktivnošću polako, ali sigurno gubi taj epitet. Nema smješka na njegovom licu. Lakonski se odgovara na sve sa – nema novaca. A činjenica je da je jedan čovjek od svojih suradnika napravio samo „glasačku mašinu“ koja tek reda radi figurira na svojim funkcijama. Bez želje da promjeni nešto, bez ambicija, ali sa ogromnom željom i upornošću da sačuva svoje „fotelje“ i funkcije. Sve se opravdava ekonomskom krizom. Pa,,,bilo bi najbolje da svi „odvalimo“ i ništa ne radimo; jer novaca nema.

Definitivno, počeli su se baviti sami sobom, a ne onome zašto služe. Da budu servis vozačima, da budu pokretačka snaga auto sporta. Najveću energiju troše da bi ostali tamo gdje jesu, a u tome im pomažu, svojom neaktivnošću i bezvoljnošću i sami klubovi.

Međutim, novi direktor kruga, koji je zamijenio Dubravka Čikora, osjećamo da želi nešto poduzeti. Trudi se, dopisujemo se gotovo redovno, razmjenjujemo mišljenja, stavove, prijedloge, polemiziramo; zaista pokušava pokrenuti disciplinu iz mrtvila. Ima ideja, ima planova, ali svjestan je da sam ne može. Previše.

Novac je problem. Najveći. I to samo budala može ne primjetiti. Ali nije sve ni u novcu. Više je problem u mentalitetu. Gotovo je nevjerojatno da naša jedina pista, grobnička, u posljednjih nekoliko godina postaje gotovo „zabranjena zona“ za auto sport. Nevjerojatno je da upravitelji Grobnika jednostavno izađu iz članstva HAKS-a, a da pri tome nitko ne reagira. I kada se napravi jedna ili dvije utrke; onda to HAKS košta, ili klub koji organizira, kao Svetog Petra kajgana. Jer, nitko nije u stanju ili ne želi, tih desetak dana godišnje dobiti kao sponzorstvo, kao poticaj razvoju hrvatskog i regionalnog „kruga“. A u međuvremenu Grobnik, kojem objektivno uopće ne odgovara izgradnja neke druge piste u zemlji, mirno privređuje na rekreativcima i motorima.

A mi se zavaravamo izgradnjom neke piste pored Bistre i pušimo te fore i što je najgore plaćamo Tilkea da je projektira. Bistra će biti gotova; kad na vrbi rodi grožđe. Za mog života; nema šanse.

Zašto direktor discipline putuje (vjerojatno na svoj trošak) po okolnim zemljama, moli čelnike regionalnih saveza da raspišu nekakva prvenstva. Da daju priliku vozačima da voze, da „napuni“ kalendar. I dobiva lakonski odgovor da nema vozača...nije ništa drugo nego alibi čelnika ostalih saveza. Pa i našeg. Treba stvoriti preduvjete, dati priliku i vozači će doći. Stalno je kriza sa vozačima. Slušam to od kada je hrvatske države. I kada neki klub napravi nešto; nastoji ga se minorizirati, a sve dobro pripisuje HAKS sebi. Užas. Koliko se istinski čelnici saveza zauzimaju za razvoj automobilizma. Pa trebali su imati sastanak Upravnog odbora u Buzetu. Nitko nije došao. Niti poželio doći. Našli su 124356 opravdanja da ne dođu. I mirno održali sastanak u Zagrebu. 15 minuta od posla. Pojeli ručak, popričali i...čiča miča, gotova priča. Ne pamtimo da je Upravni odbor zaista postavio pitanje strategije razvoja auto sporta. Pardon, je. Kćer od glavnog tajnika ju je radila,,,i kako čujemo, ponovo se, nakon što ju je prošla uvrijeđenost i valjda na tatino nagovaranje, počela raditi za HAKS. Onako, u tišini.

Da li moramo u Zalužanima, pored Banjaluke tražiti pistu za prvenstvo. I gledati kako se polako, ali sigurno u nju ulaže. Što to oni znaju, a mi ne znamo? Zašto se Požega totalno zanemarila? Zašto se ne pomogne klubovima da pokušaju napraviti nešto, nego se lakonski odgovara,,,ako nemate novaca, nemojte ni raditi.

Regionalizam i u auto sportu jedno je od riješenja. I tu nema Boga. Voljeli ili ne voljeli; tako je. Nitko nije dovoljno bogat da u ovim vremenima samostalno radi cijelo prvenstvo. Pogotovo ne na krugu. I tog je Serden svjestan. I to nema nikakve veze sa nostalgijom, to je samo realno sagledavanje situacije.

Treba konačno tehničare „dovesti k pameti“ i posjesti ih za zajednički stol. Da naprave pravilnik koji je razumljiv svima, da nema nebuloza, sumanutih postavljanja klase SP u grupu H (to ima samo Hrvatska) i da u konačnici pravilnik objave na vrijeme. A ne da budu svijet za sebe. I ne samo tehničari nego i svi ostali sportski direktori. Kada će se prestati s praksom da se utrke objavljuju i odjavljuju kako se nekom svidi. I onda dolazimo u situaciju da tri mjeseca nemamo ništa, a zatim tri utrke u mjesec dana.

Voditi savez, voditi disciplinu sve je samo ne lagan posao. Zahtjeva gotovo puno radno vrijeme, puno truda. Ali, teorija – „nema novaca“ prolazi samo kod onih koji ne žele bilo kakve promjene, koji samo gledaju kako će uštipnuti koju dnevnicu, honorar. Logično je da za svoj posao ljudi budu plaćeni, ali da se to pretvori u svrhu; to nema smisla.

Pitanja je puno. Na njih nitko ili ne želi, ili ne zna ili neće dati odgovor. Problemi se jednostavno guraju  pod tepih a auto sport pati. Posljednja utrka u Kotoru najbolje očitava kompletno stanje u regiji. Tj. utrka koja je trebala biti vožena, a nije. U Bosni – dva saveza, u Srbiji – dva saveza, u Crnoj Gori – dva saveza, u Makedoniji – jedan ali slab. U Hrvatskoj i Sloveniji – jedan ali sa autokratima na čelu i predsjednicima marionetama njihovih ambicija.

Vozači, klubovi? Ma tko za njih pita. Oni su samo tu kada treba izglasati nešto, a onda nakon toga, njihovi predstavnici jedva čekaju da počne ručak. Žalosno. Prave prepiske, komunikacije između klubova i saveza nema, jer savez odgovara samo na „poštena“ pitanja. Druga jednostavno ignorira.

Dado Serden se primio Sizifovskog posla. Nevjerojatna je njegova želja da pomakne stvari sa mrtve točke. Nije predugo u auto sportu, ali je za sobom ostavio dobre rezultate. U svom gradu, regiji, HAKS-u. Ali, bojimo se da neće moći predugo, da će dići ruke. Jedino ako se ne zainati i počne ići „glavom kroz zid“. Jer, žalosno, ali u HAKS-u, na podršku neće naići. Osim deklarativnu. Jer, naravno, novaca nema. Grobnik i Požega; nažalost ostat će i dalje crne rupe hrvatskog kruga. Vozača će uvijek biti desetak, koji put više, koji put manje. A bilo ih je i osamdesetak...

Kupova? Bojimo se da je gotovo s njima. Jer, uvoznici automobila ne pokazuju interes, a svježih i novih ideja kojima bi se privukli jednostavno nema. Kup je upropastio hrvatski krug, svojim lošim vođenjima i ,ljudi pričaju, privatnim interesima, ali jedan dobar kup može pomoći i krugu da se izvuče iz žabokrečine u kojoj je sada.

Pišem o krugu, a pitanja se otvaraju sama od sebe. Puno ih je. Previše. Jedno možda strši iznad sviju. „Balkanski mentalitet“. Tek kada se odmaknemo od njega, kada više prestanemo ratovati, verbalno i stvarno, kada shvatimo da smo države koje su tu, jedna pored druge i prisiljene su surađivati...onda će se stvari malo pomaknuti ka boljem. I kada vozače savezi počnu prihvaćati kao osovine razvoja auto sporta. Kada im se konačno prizna da su i suci i klubovi i savez tu zbog njih. A ne oni radi saveza, ma kako se on zvao.

Dado Serden ima viziju. Ima je i Vladimir Zadravec u autoslalomu. Ostali sportski direktori? Tanko, jako tanko. Da ne napišem koju goru riječ.

Svaki od „napisanih odlomaka“ može biti tema za sebe. Otvorio sam nekoliko tema, neke nisam ni spomenuo. Previše za jedan članak. Toliko je neriješenih stvari, problema o kojima nitko niti ne pokušava voditi računa. Kružne utrke u Hrvata samo su jedan problem. Kojeg pokušava riješiti jedan čovjek. Maaaali pomaci se vide, ali pitanje je, koliko će imati snage. Ili će i on na kraju dići ruke i prepustiti se stihiji.

Ima li krug u Hrvatskoj budućnost? Definitivno, ali nikako uz ovakvo njegovo tretiranje od strane i HAKS-a i ostalih saveza u regiji.

Foto - Racing.hr