Arhiva Kolumni

HAKS pred financijskim krahom...

16.10.12

Pale se sve lampice. Novaca nema, nema ni sponzora na vidiku. Jednostavno okreću leđa nacionalnoj asocijaciji. Upravni odbor samo sastanči...ali nitko da odveže „kesu“ i uplati novac na račun saveza.

Odgovor koji je najčešći je....nema novaca. Ali to vrijedi samo za jednu stranu. Za savez. Klubovi? E, to za njih ne vrijedi. Oni moraju platiti. Jer, ako ne plate...ništa od bilo kakvog posla. Ili organizacije, ili usluge saveza. Vozači, suci? Nema licenci dok se ne plati. Moš' se slikati, a ne voziti ili suditi.

HAKS naplaćuje svaku svoju uslugu. I tko zna koliko su vozači članarina platili. A koliko je poznato, članarina se plaća samo jednom. Ostalo je usluga, a na uslugu ide i PDV. Neki klubovi su obveznici PDV-a, neki nisu.

A tu su još i posudbe glavnog tajnika HAKS-u. Prema posljednjim vidljivim izvještajima kreću se oko pola milijuna kuna, a neslužbeno oko 700.000 kuna.

Tko je odobrio posudbu? Nema nikakvog pisanog traga (osim ako se naknadno ne napiše) odluci da se savez zaduži za tako veliki iznos. Tko će vraćati taj dug? Sumnjamo da glavni tajnik ima tako karitativne porive. Da bi oprostio dug. I naravno da se želi naplatiti...ali kada bude novaca. A novaca nema. I što sada? Savez je dužan, jedva i plaće isplaćuje. I slijepi vidi da je savez „ucijenjen“ tim posudbama.

Brine li se netko o toj situaciji? Sumnjamo. Klubovi imaju svojih problema, egzistencijalnih i prevrću svaku kunu po tri puta. I natjecanja koja organiziraju daleko su od „luksuza“ koji su nudili početkom stoljeća. Dobro da se održe; i u najskromnijem obliku.

A kada se tu doda i „pismo“ porezne uprave u kojem jako dvoji oko plaćanja ili neplaćanja pdv-a i ta se situacija tek treba riješiti...jasno je. A kada poreznici sjednu,,,,imaš ili ideš u blokadu.

U Upravni odbor saveza došli su ljudi ne zato da se gledaju. Zna se kako se i zašto ulazi u U.O. Prije svega da iznađu sredstva za financiranje rada saveza, ili dobrog dijela rada saveza. A koliko je financijskih sredstava uplaćeno na račun; najbolje pokazuje završni izvještaj na Skupštini. Frcalo se tamo milijunima; ulaza, izlaza, a novaca ni od kuda. Pojedinci tvrde da je i taj izvještaj bio friziran, tek da Skupštinari podignu ruku. Jer „Mile je iznio prasiće iz furunu a šteta je da se hladi“....

Najbolje da sami članovi odbora kažu koliko su sredstava uplatili. Živog novca, a ne deka, šrafcigera, kompenzacijskih poslova, mjesta na serverima i sličnih stvari.

Svi slušaju objašnjenje – nema novaca. Kriza, užasno stanje. Pa ako je tako; zbog čega se klubovi ne rasterete? Barem da savez na takav način pomogne. AK Dubrava poslala je pismo i Upravnom odboru i OAŠ-u da donese odluku kojom bi se klubovi rasteretili dijela novčanih uplata na račun saveza. Nije problem što nisu dobili službeni odgovor (ili jesu u međuvremenu), ali je veći problem što dobar dio klubova nije ni pomislio podržati zahtjeve kluba. Kao da se to njih ne tiče. A može ih se i ne tiče, jer ako ne organiziraju utrke; ne znaju što znači „davanje i harač“...

Ne čudi to. Klub koji više uopće ne organizira utrke; tvrdi da je to zbog financijske situacije; AKK Zanatlija u vodstvu saveza ima nekolicinu bitnih ljudi. Između ostalog i glavnog tajnika. AK Quickly iz Rijeke ima Predsjednika OAŠ-a (ili nema, zavisi jeli dao ostavku ili se malo šalio). Jasno je da oni ne mogu sagledati realne probleme klubova koji se muče.

Pitanja koja smo postavili; ostaju bez odgovora. Glavnom tajniku ni na kraj pameti ne pada da odgovara; jer bi samo potonuo još dublje. U vlastita muljanja i laži. A Predsjednik HAKS-a se „skriva“. I žalosno je to reći, ali po svemu što je(nije) napravio, definitivno je najgori Predsjednik koji je ikada sjedio na toj funkciji. Totalno nekooperativan; nije u stanju doći na prvenstvo Europe na brdskim stazama; „svetu utrku“ automobilizma u Hrvata. A da ne govorim o transparentnosti njegovog rada. A; kao sve je u redu. Sad će, samo što nije pristao na razgovor. I tako već nekoliko mjeseci. Barem tri dopisa posjedujem gdje najavljuje,,,samo što nije,,čim pronađe vremena.

Puno je problema u HAKS-u, koji se svjesno guraju pod tepih. Jasno je da je savez zreo za kompletnu rekonstrukciju. I kadra ali i poslovno-sportske politike. Stalno se priča o tematskoj sjednici vezanoj uz financije. A nitko materijale ne dobiva. Klubovi su zašutili, povremeno tek pokoji digne glas.

U želji da se domogne novaca, savez radi ono što normalni savezi ne rade. Pod raznoraznim parolama počinje se baviti i organizacijom. Primer Croatia Rallya je najsvježiji. Odlukom Upravnog odbora, čiji dobar dio ljudi pojma nema da je uopće glasao, i sami su mi to rekli, preuzeo je organizaciju prvenstva Europe. Nije usamljen slučaj da nacionalne asocijacije organiziraju neka velika natjecanja. Ali u situaciji kada savez nema ni za plaće ljudi, koje kasne, preuzeti na sebe obavezu da organizira natjecanje koje minimalno košta 250-300 tisuća eura, a vjerojatno sam malo i rekao; znači samo jedno. Treba im novac. Floskule o 40 godina rallya, angažiranju svih „naprednih snaga“.,, to su priče za malu djecu.

Svaki savez u svijetu, postavlja sisteme natjecanja, organizira vlastitu strukturu. HAKS? Postoji na papiru. Sve je to prepustio slučaju. Živi i radi od dana do dana. Čak ni osiguranje vozača i natjecanja ne može izvesti, a da nema problema. Sve je u jednim rukama, glavnog tajnika; koji privatizira i pretvara HAKS u „obiteljski savez“, žari i pali kako hoće. I nitko mu nema snage u lice reći; dosta.

Pravila postoje. I jasna su. Treba ih se samo držati i pridržavati. I ukoliko se pokaže da ne valja, promijeniti ih. Ali, dok god za nekog pravila predstavljaju samo „mrtvo slovo na papiru“, a druge se prisiljava da ih pošutuju; sreće nema.

A novac? Financije? Gadno je,,,puno teže nego bi to itko želio priznati. Vrč je na najboljem putu da se razbije. I dobar dio ljudi se pravi kao da se ništa ne događa. A kada pukne; onda će svi odjednom postati glasni. Svi će pametovati, predlagati, savjetovati, nuditi. A oni koji trenutno drže leđa glavnom tajniku, okrenut će se od njega. Dok kažeš keks. I tvrditi da su upozoravali, opominjali....bla, bla, bla, bla...

P.S. Najsretniji bi bio kada bi me netko od odgovornih razuvjerio. I rekao; pišeš svašta. Nije tako...ali sumnjam da ću to doživjeti...