Arhiva Kolumni

U kom će pravcu hrvatski rally?...

15.11.12

Poreč je okončan, pred nama je još samo Rally show u „Santa Domenici“, Svetoj Nedjelji. I sezona će biti završena. Sezona koja pred sve koji se bave rallyem postavlja brojna pitanja...

Jedno je krucijalno. Kamo ide hrvatski rally? U dobrom ili lošem pravcu? Vođen je ispravno, ili se samo krpaju rupe, traže privremena riješenja? Sportski direktor discipline i Odbor za auto sportove dat će odgovor na ovo pitanje. Svojim odlukama, smjernicama, člancima pravilnika...

Slaven Dedić je sportski direktor za rally. Kao što smo napravili razgovor sa sportskim direktorima Zadravcem, Serdenom, pitanja ćemo poslati i Slavenu Dediću da ocijeni sezonu, kaže svoje mišljenje o njoj, o idejama, planovima. Bit će tu normalnih, ali i provokativnih pitanja. Vjerujemo da ćemo dobiti koncizne i jasne odgovore.

No, ovo je ipak kolumna pa ću u njoj navesti svoja razmišljanja u kom bi smjeru trebao ići hrvatski rally. Svaka čast i brdu i krugu i ostalim disciplinama, ali „kraljica je ipak kraljica“, bez obzira koliko sjaja izgubila i koliko joj je odora pohabana.

A da je pohabana; je. Kao novinar koji je u posljednjih dvdesetak godina vidio brojne rallye, svakojakih kategorizacija; od malih do WRC-a, uzimam si za pravo da mogu nešto reći o tome. Bez obzira složio se netko samnom ili ne.

Hrvatskom rallyu potrebna je rekonstrukcija. Temeljita. Nije stvar samo o novcu. Jasno je; kriza je, novaca više nema nego ima, vozači, posade snalaze se na sve moguće načine. Rekao bi; „kradu sami od sebe“, samo da bi mogli voziti. I voze. I svaka posada koja nastupi, koja i starta na rallyu zaslužuje čestitke. I pehar za „financijsko samoubistvo“. To je jedna strana medalje.

S druge strane, rally zaslužuje boljeg sportskog direktora. Točnije, posvećenijeg sportskog direktora. Čovjeka koji će biti prisutan na svakom natjecanju, čovjeka koji ima svoj jasan stav o svakom problemu u rallyu. Ne čovjeka koji puno zna, (imao je „starog“ Šebalja za učitelja, op.a.), ali koji jednostavno nema „hrabrosti“ presjeći neke stvari. Jasno ih nazvati imenom i prezimenom. Ma koliko se god on ljutio, a ovdje nema riječi o osobnom mišljenju o njemu, kada čelnik discipline propusti „pola“ ralya u sezoni, kada ga nema na najvećem u nas Hrvata; Croatia Rallyu...onda tu nešto ne ide dobro, ne valja. Zalud opravdanja da je tako unaprijed dogovoreno. Ako je njegov zamjenik Gržinić prava osoba; dajmo mu to povjerenje. Možda ima nove, svježe ideje. Možda ima drugačije i bolje ideje. Jer, Dedić je i permanentni direktor za EU rally cross i nerijetko se natjecanja poklapaju. I on uvijek odabire međunarodne nastupe. Legitimno. I razumljivo. Vjerojatno bi i ja i ogromna većina sudaca tako odabrao. Onda je pošteno da se makne i oslobodi mjesto zamjeniku. Nisu ovo nikakvi argumenti u korist nekoga pojedinačno, nego u korist rallya.

Druga stvar koju bi trebali učiniti je ukidanje sprint rallya. Barem iz sistema državnog prvenstva. Odluka Odbora da u određenom trenutku uvođenjem sprint rallya spasi prvenstvo možda je i bila dobronamjerna. I u korist organizatora. Ali; pretvorila se u „pojeo sam sam sebe“. Organizator koji nije u stanju osigurati barem 4 različita brzinska ispita na različitim lokacijama, neka se nitko ne ljuti, neka ne organizira rally. Uostalom, postoje i drugoligaška natjecanja, pa neka se sprint rally sa svojom 40 ili 50 kilometarskim zbrojem ispita na jednoj ili dvije lokacije tamo vozi. Rally je ipak rally. Ili pak; neka se raspiše državno prvenstvo u sprint rallyu. I time bi vozači sa skromnim financijskim mogućnostima mogli zadovoljiti svoju potrebu za natjecanjem. Ili natjecanjima.

Jasno je da je organizirati pravi rally sve samo ne jeftin posao. I činjenica je da je malo organizatora koji su u stanju sami organizirati pravi rally. No, postoje i rally-i van granica Hrvatske u regiji. Ako to mogu raditi bogatije zemlje od naše, zašto ne bi i mi. Neka se sprint rally organizira kod nas kao zasebno prvenstvo. Ili kao druga liga; za prihvatljive novce, a rally prvenstvo neka ima svojih pet ili šest natjecanja u Hrvatskoj, ali i van nje. Drago nam je kada nam na rallye dolaze vozači iz Slovenije, BiH, Srbije, Mađarske, Austrije. Tih pet zemalja iz okružja i dva do tri domaća prava rallya i eto prvenstva. Pravog. I onda naslov postaje zaista naslov.

Možda ne bi u tom prvenstvu vozilo 30, 40 posada, ali bi pobjednik zaista bio prvak u rallyu, a ne u hibridnom natjecanju koje se spaja sa pravim rallyem. I naravno da će i ovdje novac imati važnu, ako ne i presudnu ulogu. No, rally nije „socijalna kategorija“ niti može biti. Nije najmoralnije, ali je tako. I na WRC-u postoje četiri posade tvorničkih timova koji su „pretplaćeni“ na pobjede. Ostali; nemaju šanse, ali voze. I nema toliko pehara da bi zadovljili sve egotripove i potrebu za njima.

Iduća sugestija je da prvak Hrvatske postane posada u klasama do 2 litre. Oni jači i „veći“ neka voze MRPH, CEZ, Euro prvenstvo. Ali prvak Hrvatske trebala bi biti posada u klasama do 2000 cmm. I jedini bi mogli službeno koristiti taj naslov. Logično, time bi bile zakinute posade u Mitsubishima i Subaruima, jačim automobilima. Ali, s druge strane mogli bi se boriti za generalku MRPH, CEZ ili nešto jače od tih konkurencija.

U grupu S mogli bi samo automobili kojima je istekla homologacija. I koji moraju biti pripremljeni po zadnjoj važećoj homologaciji.

Neki vozači predlažu i bodovanje svih rallya, bez brisanja najslabijeg rallya.

Puno je ideja, prijedloga.... hoće li koja biti usvojena u pravilnicima,,,,e to je sasvim druga priča.