Arhiva Kolumni

Može li hrvatski krug iz krize...

03.04.13

Trzaju se, voze, muče. Krug preživljava. Hoće li ponovni povratak Dubravka Čikora na mjesto sportskog direktora pomoći spašavanju domaćeg „kruga“....njegov drugi pokušaj...

Nisu to bila tako davna vremena. Solin, Splita, Zagreb, Dubrovnik, Požega, Pula, Osijek, Poreč, Grobnik. Sve utrke na kružnim stazama. Pune, i vozača i gledatelja. I sve u našoj zemlji. Onda je polako, kao ruzina na brodu, krug počeo kopniti. Spao na jedno slovo. Čak je i Požega zatvorila vrata automobilistima. Krah je ubrzao i smrtni slučaj na utrci u Poreču. Novi, strožiji, puno strožiji sigurnosni propisi jedni su od uzroka strelovitog propadanja kruga. Propisi koji su cijenu organizacije podigli do neslućenih visina. U stvari; jedino što je bilo koji organizator mogao izdržati što se troškova tiče je utrka na zatvorenoj stazi. Nakon „gašenja“  Požege, to je jedino bio Grobnik. A i on je počeo polako okretati leđa auto sportu, lagano se preorjentiravši na motore. U stvari za namjenu zbog koje je i prvobitno izgrađen. Gotovo je neshvatljivo da je „Kvarner“, klub koji upravlja Grobnikom, izašao iz HAKS-a. Ipak su se u HAKS-u, uspjeli izboriti za nekoliko dana termina. Da ne detaljiziramo, auto sport ipak nije do kraja izašao sa Grobnika.

U jednom se trenutku, prije dvije godine krug našao pred kliničkom smrću. Jedan od bitnih razloga svakako je bilo i propadanje kupova. Organizatori kupova jednostavno nisu mogli izdržati nastale financijske obaveze. Automobili su bili tu, ali utrka nije bilo. I onda su sa kruga mnogi „krenuli“ prema brdu. I Focusi, i Fabije i Felicije i pokoja Octavia. Disciplina se polako počela gasiti.

Da bi na čelo kruga došao Dubravko Čikor. Sa idejom da učini nešto, da pokuša spasiti što se spasiti da. Da održi disciplinu prije svega, a kasnije da je i lagano počne dizati. I prije svega, zahvaljujući Dubrovčanima i pokojem pojedincu sa strane, krug se lagano počeo dizati. Onda je, početkom prošle godine, Dubravko Čikor podnio neopozivu ostavku. Zbog neslaganja sa pojedinim stavovima Odbora za auto sportove. Na mjesto sportskog direktora. Zamijenio ga je „susjed iz ulice“; Dado Serden. Ambiciozan, okrenuo se regiji i susjednim zemljama. Shvatio je da je „Safety Cup“ jedna od važnijih prilika koju ne bi trebao ispustiti. Utrke u Banja Luci, na Grobniku, u Beogradu....bile su izlaz. Čak je i započeo razgovore o vraćanju požeške Glavice u ciklus državnog prvenstva. No, ni on nije dugo izdržao. Ostavkom Arsena Ulčara, otvorilo se mjesto Predsjednika Odbora za auto sportove. Serden je ukazanu priliku iskoristio i kandidirao se. I prošao na Skupštini. Opet je mjesto sportskog direktora ostalo upražnjeno. I popunilo se. Ponovo iz iste ulice, samo u kontra smjeru.

FOTO - Dubravko Čikor

Ponovo je Dubravko Čikor zasjeo u vruću stolicu sportskog direktora za kružne utrke. I odmah šok. Otkaz prijavljene utrke u Zagrebu. A Požege nema u kalendaru. Broj vozača? Može skakati od sreće ako dostigne dvadeset. I opet će regija morati izvlačiti prvenstvo iz gliba. I HAKS. Jer organizatora nema. Klubovi kao da se boje ući u organizaciju kružnih utrka, bježe od toga kao vrag od tamjana. I ništa drugo nije preostalo nego da HAKS ponovo organizira utrku. Kao jedinu ove sezone u Hrvatskoj. A prvenstvo će krenuti preko granice. U Banja Luku, Beograd.

Evidentno je da su se odnosi snaga u hrvatskom auto sportu promijenili. Nekad noseća i najjača discplina domaćeg auto sporta; spala je na niske grane. Ne kažem da oporavak nije moguć, ali Čikor će morti zapaliti sve svijeće ovog svijeta. I pored toga imati vrašku sreću da bi uspio održati disciplinu na umoru. I naravno, punu podršku Odbora za auto sport i čelništva HAKS-a. 

Kup? Pokušava se nešto, ali objektivno, od toga neće biti neke velike koristi. Sve dok neki od uvoznika automobila ozbiljno ne stane iza projekta; neće biti ništa od nekog kup natjecanja. I sve dok se ne pojavi „ozbiljna ekipa“ koja će biti u stanju privući uvoznike da vozačima ponude najbolje uvjete.

Ne otkrivamo nikakvu toplu vodu kada ovo pišemo o krugu. Više je to neki sjetni tekst koji podsjeća na vremena kada je u Solinu bilo 40 tisuća gledatelja, kada smo gledali sjajne utrke na pulskom aerodromu, gradskim ulicama Splita, Dubrovnika, Zagreba. Kada smo uživali u brzoj i uskoj požeškoj Glavici.

Dubravko Čikor ponovo je primio vrući krumpir u svoje ruke. Ili je to želio, ili ga je susjed Serden nagovorio. Ne sporimo njegovo znanje i ljubav koju ima prema auto sportu, ali je jasno kao dan – sam to neće moći napraviti. I kako god gledamo na taj problem, nameće nam se samo jedno riješenje. Regionalno natjecanje u ovom je trenutku jedini pravi, mogući i logični put za spašavanje hrvatskog kruga. Ali jako regionalno natjecanje, koje će biti vođeno na najkvalitetniji mogući način. Koje će predstavljati izazov i za one koji u ovom trenutku ni ne pomišljaju ponovo „zavrtiti krugove na stazi“. Vjerujemo i nadamo se da će drugi pokušaj Dubravka Čikora na mjestu sportskog direktora biti puno uspješniji. Da neće nakon pola mandata dići ruke i otići. Treću priliku sumnjamo da bi dobio. Ili još gore, sumnjamo da bi je prihvatio.