Arhiva Kolumni

Upravni odbor HAKS-a... promjena ili...

07.04.13

Skup za dizanje ruku ili tijelo koje se zaista trudi održati nacionalni savez iznad vode...? U prošlosti bilo je „crnih rupa“, ovaj saziv koliko god se činio „neatraktivnim“ mogao bi nešto napraviti..

Svašta se pisalo o Upravnom odboru, njegovim članovima. Pa i osobno sam nekoliko puta dobro „ošinuo“ po ljudima za koje sam bio uvjeren da svojim odlukama ne čine dobro hrvatskom automobilizmu, ne sporeći njihovu dobru volju.

No, svaka medalja ima dvije strane. Tako i priča o Upravnom odboru nacionalne asocijacije. Ako iz teksta „izbacim“ osobna mišljenja o svakom pojedincu, ako pokušam biti samo novinar, a ne i sudac, priča dobiva sasvim drugi tijek. Neću reći da je sve idealno u sastavu odbora, daleko od toga. Ali, nakon dugo vremena, pogotovo nakon Skupštine, pa i razgovarajući s nekim članovima, stekao sam dojam da zaista žele pomoći hrvatskom auto i karting sportu. Hoće li? Naravno da ne znam. Mogu li? Želim vjerovati da mogu.

Ima i sada u odboru ljudi pred koje bi stao i mrtvo hladno im u lice rekao; ajde makni se, ostavi mjesto mlađim i sposobnijim. Ali...čemu biti Don Quihote u situaciji kada svako gleda svoj interes, kada svaki klub, velika većina članica, pojedinaca razmišlja samo o svojoj vlastitoj sportskoj, materijalnoj ili bilo kojoj drugoj koristi. Deklarativno; svi vole auto sport, svi se kunu u njega, ali ispod kože, u tišini sami sa sobom, „glasaju“ za osobno koristoljublje.

Nisam protiv revolucija, protiv „skidanja glava“. Nisam; ali nisam ni za skidanje glava samo zbog skidanja. Ako ne vidim neko bolje riješenje od postojećeg, ako ne vidim ispred sebe svjetliju sliku od ove koju sada gledam; nikada neću dati svoj glas, tekst ili napisani članak. A kako to netko shvaća; odavno sam sam sa sobom raskrstio da „jurišnici“ uglavnom ginu, a pozadinci zauzimaju vodeće pozicije. I busaju se kasnije svojih herojstvom. No, valjda tako mora biti.

Pratim auto sport dnevno već više od dvadeset godina. Došao sam u životno doba kada dobrom dijelu novinara koji misle da prate ili prate auto sport mogu biti, pa skoro otac. Kroničar sam svih događanja u auto sportu od osnivanja HAKS-a. Bilo je lijepih vremena, bilo je tužih, ružnih. Mnogo radosti, krasnih ljudi, ali i ljudskih nula. No, sve je to život.

Upravni odbor saveza nekada je nabavljao veliku većinu novaca za rad saveza. Uglavnom uspješno. Mada i u ta „zlatna“ vremena mnogi su ih kritizirali da ne rade. Dovoljno. Da bi mogli više. Kada bi danas uspjeli priskrbiti iznose od prije desetak godina; smatrali bi ih herojima. No, vremena se mijenjaju. Egzaktno je da novaca u Hrvatskoj nema. Ali istina je i da u Hrvatskoj više nema entuzijazma prema sportu, prema automobilizmu. Sve se gleda kroz novac, kroz barem nadoknađivanje minimalnih troškova. Rijetki su suci i klubovi koji su besplatno spremni odraditi neku priredbu, manifestaciju, organizaciju. I danas je mjesto sportskog direktora, funkcionera idealna prilika za dodatni prihod pojedinaca. I sasvim je razumljivo da svoju poziciju brane i nogama i rukama i  zubima i noktima. Napadajući sve koji ih kritiziraju, gutajući očima svakoga tko i pomisli, a ne da kaže....ajde makni se više. Oslobodi mjesto mlađima. Sposobnijima. Kvalitenijima. Nažalost, i danas ima pretplaćenih na doživotne funkcije; barem se oni tako vide.

O vozačima neću ovaj put. Kod nas i nema profesionalaca i osim neznatne manjine, ogromna većina vozi iz „svojih budgteta“.

U cijeloj toj priči, Upravni odbor je sasvim druga priča. U njemu sjede ljudi kojima zarada iz auto sporta (velikoj većini njih), uopće ne treba. Naprotiv. Bez obzira što su i dalje neki rođaci glavnog tajnika, prijatelji, dobri poznanici. Ali, kada bolje razmislim; iskreno sam sa sobom, valjda bi i ja sebi radio momčad u koju vjerujem.

Do sada je svaki od članova Upravnog odbora trebao priskrbiti savezu 50 tisuća kuna godišnje. Netko je uspio, netko nije, netko je kompenzirao. No, posljednjih godina taj je iznos postao uteg na glavi pojedinim članovima. Jer, članstvo je tražilo uplate, živi keš, a pojedini su svoju obavezu riješavali kompenzacijama. Osobno, ne vidim ništa loše u tome. Kada čovjek radi kuću, svejedno mu je da li će dobiti 500 kila cementa u naturi ili novac s kojim će taj isti cement kupiti.

No, da bi izbjegli pojedinačna prozivanja, Upravni odbor je donio odluku u kojoj je obaveza tog istog odbora da godišnje savezu priskrbi između 600 i 700 tisuća kuna. Kao Upravni odbor, a ne kao pojedinac. Pametna odluka, kojom se izbjegava prozivanje pojedinaca, a Upravni odbor dobiva kredibilitet za svoje odluke, kada je novac u pitanju. Sada je bitno samo jedno; sakupiti taj novac. Tko, kada i gdje..nebitno.

Neostatak kumunikacije, određena zatvorenost saveza prema pojedincima, novinarima, nerijetko je dovodila do širenja poluistina. A poluistine su najgore. Zvuče vrlo uvjerljivo, logično, ali nedostaje „komadić mozaika“ koji priču vodi u sasvim drugom smjeru. Svjestan sam toga, a drago mi je da su i u Upravnom odboru svjesni toga. I vjerujem da je doba zatvorenosti nacionalnog saveza iza nas. Posljednje moje gledanje web stranica saveza naslućuje da je tu došlo do pozitivnog pomaka. Da li će informacija biti objavljena u petak ili ponedjeljak, da li će netko dobiti odgovor u srijedu ili petak; apsolutno je nebitno. Dobit će je. I to je bitno.

Bitno je i to, što je čelništvo saveza shvatilo, i nekoliko puta jasno dalo do znanja da drugo mišljenje, drugačije mišljenje, nije bogohuljenje. Naravno da pojedincima to još uvijek nije došlo do glave, međutim, na svu sreću riječ je samo ipak o pojedincima.

Upravni odbor shvatio je i što su mediji. Njihova snaga, moć u propagiranju auto sporta. Njihov utjecaj u kreiranju javnog mišljenja. I stoga je u članstvu Upravnog odbora nekoliko imena koja su usko povezana sa medijima. Prije svega elektronskim. I vjerujemo da se obećanje o aktivnom praćenju ovogodišnjeg prvenstva neće izjaloviti. Vjerujemo da će svi natjecatelji zaista osjetiti prednosti medija u korist auto sporta. A nadamo se da će znati to i iskoristiti (vozači, klubovi i timovi) i privući sponzore koji bi im olakšali preživljavanje sezone

Čini nam se da je okrenuta nova ploča u radu saveza. Utvaram si da je i par mojih tekstova pridonijelo tome. Netko će se složiti s time, netko neće, ali bože moj.

Novac i dalje ostaje glavni problem i saveza ali i svakog od vozača. HAKS je već počeo ispunjavati neka obećanja koja je dao. Prije svega organiziranjem FIA seminara. Seminara koji su iznimno važni za suce koji žele raditi, bez koji se ne može naprijed, a savez nisu koštali ni kune. Novac je u Europi. U FIA-i, u EU. Dobar projekt, dobar plan, racionalan i dobro postavljen može osigurati sredstva za rad i kvalitetno djelovanje nacionalne asocijacije.

I na kraju ono što me najviše raduje. Konačno je upravljački dio HAKS-a (kancelarije, tajništvo, Upravni odbor) odvojen od sportskog dijela. Glavni tajnik podnio je ostavku na mjesto dopredsjednika OAS-a, maksimalno se izmaknuo iz sportskog vođenja savezom. Prepustio je to sportašima. Dadi Serdenu i njegovoj momčadi. Hoće li oni iskoristiti svoju priliku; to će se tek vidjeti. Upravni odbor pružio im je jednoglasnu podršku i dao povjerenje. Ali i, pretpostavljam, zadržao pravo da intervenira ukoliko primjeti da netko loše radi.

U HAKS-u je definitivno došlo do promjena. Prije svega u glavama pojedinih ljudi. Još uvijek ima jedinki koje kasne, koje se nikada neće promijeniti, ali valjda tako mora biti. Upravni odbor, kako stvari sada stoje, počinje se baviti stvarima zbog kojih i postoji. Nastojat će osigurati sredstva za nesmetan rad saveza, za rasterećivanje klubova, otvaranja mogućnosti da i klubovi (oni sposobniji) zarade neki novac. Ideja je dobra, vjerujemo da će i uspjeti. Prerano je za bilo kakve zaključke, ali vidi se svjetlo. I to je u ovim teškim vremenima lijepa vijest.