Arhiva Kolumni

Cazin; Mogu li se savezi dogovoriti...

26.06.13

Od zemalja u okruženju, Hrvatska ima najsređeniji savez; savez koji radi prema FIA pravilima, kojima je ISC osnova za nacionalne pravilnike. Mogu li tim tragom i ostali savezi u regiji...?

Nisam mislio o tome pisati, već i stoga što htio, ne htio moram malo zagrebati i u organizaciju drugih saveza. No, nakon razgovora sa Predsjednikom OAS-a, Dadom Serdenom, odlučio sam napisati riječ dvije i o tome.

U dobro uređenom sistemu lijepo je raditi. Znaš pravila, ona postoje i ne mijenjau se kako nekome „puhne“. Tako je i posljednjih desetak godina naš savez, HAKS, odlučio raditi prema FIA pravilima. ISC je postao osnova za sve, prema ISC-u su se pisala i pišu nacionalna sportska pravila. I „tehničari“ su krenuli tim putem. Shodno tome i sami vozači počeli su pripremati svoje automobile u skladu sa FIA propisima.

Onda se pojavila ideja o pokretanju regionalnog kupa. Izvrsna ideja. Natjecanja van granica Hrvatske, idealna prilika da naši vozači vide gdje su, koliko zaostaju, da li su i koliko bolji. No, počeli su problemi. Prije svega tehničke prirode. Svaki nacionalni savez u regiji ima svoj tehnički pravilnik. Svoja „pravila igre“ i način dozvoljenog pripremanja automobila. Nerijetko je on u suprotnosti sa FIA pravilima, na što ima pravo jer je riječ o domicilnim natjecanjima i nacionalnim prvenstvima gdje se svakoj pojedinoj zemlji daje za pravo da modificira postojeća pravila, ukoliko se vozi samo za nacionalno prvenstvo. No, kada se pojavi želja za nekim međudržavnim natjecanjima; nastaju problemi. I ti su problemi gotovo ugušili želju za regionalnim prvenstvom zamalja u okruženju. Pored ostalih "sitnih" problema.

- I tu je osnovni problem. Tehnika – tvrdi Dado Serden, prvi čovjek hrvatskog auto sporta. – Nije problem ni sportaš ni klub ni njihova želja da nastupi i vozi. Problem su pravila. Ja nisam kadija da sudim, ali kako pojedinim savezima sugerirati da mijenjaju tehnička pravila. Vrlo teško. No, optimist sam. Vjerujem da možemo sve različitosti pretvoriti upravo u našu prednost. Vjerujem da volje za to ima. 

Nećemo detaljizirati da se ne bi zapleli previše. No, činjenica je da pojedine zemlje u regionu nemaju sređenu situaciju u vlastitim savezima; pogotovo ne tehničke stvari oko pripreme automobila. Nastupajuća brdska utrka u Cazinu bit će idealno mjesto da se i o tome porazgovara. Mjesto gdje će predstavnici saveza iz regije biti u prilici da se pogledaju u oči i kažu jedan drugome gdje vide problem (ako ga ima), kako iznaći najoptimalnije riješenje da se on prevlada. FIA je tu egzaktna. Točno se zna što je grupa N, grupa A, ST, SP, E.... i nema nikakvog miješanja ni grupa ni klasa. Možda je to najbolji put. Poštivati ono što krovna organizacija propisuje. Jasno je da N u Hrvatskoj nije kao i N u Srbiji. Zašto? Vjerojatno su tehničke komisije tako odlučile i propisale pravila. Osobno, mislim da ne bi trebalo tako biti. Pa nismo na pet hiljada kilometara i nemamo 2000 automobila u konkurenciji da bi mogli imati različte tehničke kriterije. Tehnika, tvrdi Serden, i jest najveći problem regionalnih utrka. Svjesni da je novac veliki problem za ogromnu većinu vozača, tehničke komisije pojedinih zemalja uglavnom klase rade prema postojećim automobilima. I kada dođe do zajedničkih natjecanja, jasno je da su pojedini vozači kojima nacionalna pravila omogućavaju da „jače“ pripreme automobil, u prednosti pred  vozačima koji automobile moraju pripremiti prema FIA pravilima o klasama i grupama.

Zajednički sastanak predstavnika zemalja i saveza regije mogao bi ponuditi konkretan prijedlog kojim bi se i to moglo riješiti. Ako postoje dvije „pripreme“, npr. za grupu N; neka se onda jedan N, nazove drugim imenom. Ili neka se svi priklone FIA propisima za grupu N.

Dok ovo pišem, navijam samo za jedno; da je na svakoj regionalnoj utrci koja bi se bodovala za kup što više vozača. Gledateljima je apsolutno svejedno kako se klasa zove; oni žele vidjeti konkurenciju i brze i atraktivne vožnje. One privlače i medije, a time će i sponzore. Utrka sa malim brojem vozača nije atraktivna nikome. A pogotovo ne utrka u kojoj svaki koji nastupi dobiva pehar. Gdje je konkurencija? Nema je. Uostalom; i Citroen iduće godine ulazi u WTCC baš zbog jakog prisustva medija u zemljama gdje želi ostvariti veću prodaju.

S druge strane, mislim da je zaista krajnje vrijeme da se sportski djelatnici zemalja u okruženju sjednu, dogovore i naprave normalne saveze. Svjestan da ovim što pišem ulazim u „crvenu zonu“, ali ipak sa željom da se konačno na nabolji način riješe problemi. Dva ili tri saveza u Srbiji ili Crnoj Gori, jačanje makedonskog saveza, sređivanje i normalan rad bosansko-hercegovačkog saveza; svakome je to u interesu. I tu bi osobni interesi pojedinaca trebali i morali u drugi plan. Puno sam o tome pisao... i dalje ću. Nezamislivo mi je da pojedine „vruće glave“ mogu ići toliko daleko da svaki sukob, svako neslaganje, svako drugo mišljenje tumače na svoj način i odmah registriraju i osnivaju novi savez. Ničemu to ne vodi. Kvaliteta svakog saveza je upravo u raznolikosti. Mišljenja i ideja. Ali i u poštivanju normi. Ako je netko nadglasan; to ne znači da je minoriziran. Jednostavno je većina odlučila drugačije. I ako se već želi boriti za svoje mišljenje, ideje ili program; neka to radi unutar sistema.

Bosanskohercegovački savez je pravi primjer. Prije nekoliko godina mislilo se da je nepomirljiva razlika između BIHAMK-a i Republike Srpske. No, ipak je pronađen zajedniički jezik; razum je prevladao. I danas posotiji SAMSBIH. Sa svojim problemima, planovima, željama, ambicijama pojedinaca...normalno je to i ljudski. Ali postoji. I već planira, polako uvoditi i kronometar i autoslalom. I ne libe se tražiti pomoć. Nije problem ni u regionalizaciji nacionalnih saveza. Uostalom i u našoj zemlji postoji Sjeverna liga, Liga Zapad i Regija Jug. I neka postoji. Idealna je to prilika za tzv, drugu ligu auto sporta. Nisam mislio nekvalitetniju, nego jednostavno organiazacija sistemskog natjecanja koje je jeftinije od nacionalnih prvenstava ili međunarodnih regionalnih natjecanja. Ali dovoljno kvalitetna organizacija koja će omogućiti svakom od vozača da zadovolji svoje želje i ambicije za bavljenjem automobilizmom.

Cazin je jedinstvena prilika da se postignu dobri i kvalitetni dogovori. Da se naprave temelji koji će svima koji to vole omogućiti da voze. Da se natječu u puno jačoj konkurenciji nego što to imaju u vlastitim zemljama. I stoga vjerujemo u dobru namjeru ljudi koji će doći u Cazin. I želimo im da postignu dogovor, pronađu najbolji modus kako sportskih pravila, tako i tehničkih. Neće se ništa tamo definitivno riješiti. Međutim; mogli bi se postaviti čvrsti i jaki temelji, kako bi već od iduće godine regionalni kup zaista mogao saživjeti; postati respektabilno natjecanje na koje će vozači s guštom odlaziti. I tehničarima želimo da se dogovore, postave jasna i kristalno čista pravila pripreme automobila. Kako bi i Makedonac i Crnogorac i Hrvat, ako voze N, vozili identično pripremljen N. A ne svako prema svom tehničkom pravilu. Teško? Možda, ali ostvarivo.