Arhiva Kolumni

Lijepa sljemenska priča... sa dodatnim začinima

02.09.13

I utrka 75 minuta, druga utrka 65 minuta. Bez ijednog izlijetanja, sjajna organizacija. Deltaši su organizacijski ponovo odradili izvrstan posao...

Znaju. I to im nitko ne može oduzeti. Znanje, ogromno iskustvo i što je možda i najvažnije; uvijek prisutnu želju za suradnjom. Iako su mogli sami, organizacijskim kapacitetima su to svakako u stanju, odlučili su se pozvati suce iz zagrebačke reigije, Splita, Dubrovnika... da im pomognu odraditi još jedan brdski izazov.

Tiho, gotovo neprimjetno odvezli su utrku koja po svemu može ući u red najozbiljnijih kandidata za „organizatora godine“.

Dubrovčani ponovo najbolji

Ulažu. I to daje rezultate. Polako, ali sigurno odvajaju se u konkurenciji klubova. Imaju zaista jaku momčad. I kao pravi profesionalci imaju i dva pojačanja iz inozemstva. Mađari, koji su se već udomaćili u Dubrovniku; Laszlo Szast i Istvan Kavecz, donose dubrovačkom klub bitne bodove. Iako Szasza u nedjelju nije bilo na Sljemenu; vozio je EHCC utrku u Ilirskoj Bistrici (6.generalno), Istvan ga je i više nego uspješno zamijenio. Uostalom; dobio je generalku i klubu donio brdo bodova. Ali i sebi, jer je učvrstio vodstvo u MRPH u ukupnom poretku kategorije I. Pored Istvana, koji je osvojio 27 bodova, Dubrovnik Racing su do prvog mjesta na Sljemenu „dovezli“ i Hrvoje Čikor (22 boda) i Žarko Knego (19). No, u pričuvi su bili i Stijepo Manenica, Marko Sušić, Nikola Belohradski, Mato Milković i još jedna dubrovačka veličina – Maro Franić.

Jasno je da je automobilizam u Dubrovniku institucija. Rodonačelnici svega toga su Dubravko Čikor i Niko Pulić. Stvorena je jaka baza, vozači su iznimno vjerni svom klubu, imaju podršku grada i to opravdavaju rezultatima.

AK Delta je druga. Iznenađujuće. Lijep uspijeh kluba koji je i organizirao utrku. Damir Habazin, Juraj Puškar i Damir Fabijančić sakupili su 62,5 bodova i klubu podarili lijep rezultat. Iskreno; nismo očekivali Deltu tako visoko. No, sve čestitke momcima na muškoj i poštenoj borbi.

AKK Šibenik je na Sljemenu živio na rezultatima Filipa Magdića. Činjenično je stanje – Filip je u ovom trenutku definitivno jedan od najboljih vozača koje Hrvatska ima. Ne samo na brdu, nego i na krugu. I to dokazuje iz nastupa u nastup. Imao je i jaku podršku u Željku Pavičiću, ali više od 49,5 bodova nisu uspjeli sakupiti. Bez obzira na pobjedu Magdića u grupi N. Nedostajao im je treći vozač koji bi klub na Sljemenu mogao približiti favoriziranim Dubrovčanima.

Ne mislite da je dosta više...

Ambiciozni su. I  lijepo je što su ambiciozni. Lijepo je što postižu i sjajne rezultate za klub koji je te nedavno „upisan“ u auto kartu Hrvatske. I pobijeđuje ostale sa puno dužom tradicijom. No, neke stvari ne idu preko noći. Želja da se pobijede Dubrovčani koji put zna biti i kočnica. Iako Dubrovčani nisu „cvijećke“ gledati u svaki njihov potez kao u svjesnu opstrukciju šibenskog kluba; malo je pretjerano.

Jer tvrditi, doduše u kuloarima i posumnjati u Roberta Bradarića i njegov kvar na getribi, sarkastično to prokomentirati; samo stvara dodatnu nervozu i lomi ionako krhke odnose između dva kluba. Točnije između dva pojedinca.

Svaka medalja ima dvije strane. Dubrovčani imaju svoju istinu, Šibenčani svoju. Razumljiva je osjetljivost Filipa Magdića koji je imao i „bliske susrete“ sa članovima dubrovačke delegacije. I to je sada kod disciplinskog suca. Može i „sumnjivo“ zazvučati postavljanje Dubravka Čikora, kao predsjednika kluba i oca jednog od najboljih vozača i vrijednog sakupljača bodova za dubrovački klub, za predsjednika žirija na sljemenskoj utrci. Ali, tražiti svjesnu namjeru da se opstruira šibenski klub u pohodu na pobjedu.... ne želimo u to vjerovati.

Možda bi zaista trebao jedan „okrugli stol“, sjesti zajedno za njega i reći si sve u lice. Sve sumnje, sva glasna razmišljanja podijeliti jedni s drugima. I konačno staviti ad acta na napetu atmosferu koja vlada između Šibenika i Dubrovnika. I to gotovo na svakoj brdskoj utrci. Svako će imati svoje razloge, svoje argumente. Svi tvrde da žele pošteno i nikako drugačije. Ali isto tako ne treba zabijati glavu u pijesak i tvrditi da je sve u redu. Dubrovčani tvrde da sve polazi od jednog čovjeka – predsjednika Šibenika, Borisa Belamarića, da je među vozačima sve u redu. S druge strane; Belamarić sve glasnije upire prstom u jednog čovjeka, Dubravka Čikora. I naznačava ga kao jednog od glavnih „krivaca“ loših odnosa. Njegovo izrazito klubašenje i korištenje funkcija koje ima u savezu samo za dobrobit svog kluba

Elem; vuče se to već predugo. I vrijeme je da se konačno smiri. Ako Čikor radi sranja; neka ga se kazni, ali i neka mu se dokaže da ih radi. S druge strane; ako Belamarić radi sranja, isti postupak. Ali, ovo što se događa na svakoj utrci između njih,,,, nema smisla. Osobno sam bio svjedokom kada su se sreli, pozdravili i rastali. Da je bilo kome od njih došlo na pamet da pozove drugog na razgovor, da si u lice kažu što imaju. Ni pod razno. Samo protokolarni smiješak i kao „sve pet“. Ali ne valja. Ma što god oni o tome mislili i koliko god javno to pokušavali sakriti. Kap je prelila čašu na posljednjoj utrci u Čabru kada je Filip Magdić fizički napadnut. Ako smo dotle došli, mada ni Filip nije „nevina beba“...da u boksovima gledamo policiju, da se članovi kluba privode u policijsku postaju na info razgovore... kraj svijeta. Zbog čega, zbog čije „je...ne“ slave. Iskreno, puna mi je kapa takvih odnosa, takvih situacija prije, za i poslije utrka. I ne bi se iznenadio kada bi ponovo ispao kriv novinar koji ukazuje na takve stvari, a ne oni koji ih i zakuhavaju. Uostalom; to sam i osobno doživio kada me Magić junior mrtvo hladno „otkačio“riječima – Odi svojim Dubrovčanima. Ne bi se iznenadio da to čujem o Dubrovčanima koji će me proglasiti Šibenčaninom. Užas.

Međutim, tenzije koje vladaju između ta dva kluba na svakoj utrci brda, zaista više nemaju smisla. Raznorazne teorije, predviđanje poteza, namjera protivnika, i pravljenja nevinašcima toliko su prozirne da ih i dijete u vrtiću može vidjeti. Tvrditi da je sve normalno, nije normalno. Jer zaista nije normalno. Razumijemo i temperament i želju za pobjedom. Ali ovo je prešlo sve granice. U stvari nije; ali ne bi valjalo da prijeđe.

Naravno, uvijek je kriv onaj drugi. Jer, to mi ne radimo, mi želimo samo poštene borbe na stazi, poštene odnose. Naši vozači su uvijek čisti i slično.... klasična izmotavanja.

Nema nevinih u ovoj priči. Oba kluba od muhe rade slona, pogotovo ako je muha onaj drugi klub.

Stoga; i Dubrovčani i Šibenčani...ohladite malo. Ponajmanje su vozači "zaslužni" za ovo stanje. Ovo više nije ni zabavno. Koliko god se to svi trudili prikriti i opravdati samo željom za sportskom pobjedom. Savez ima svoje organe, postoje načini da se sumnje potvrde ili „sruše“.

Tvrdoglavost Belamarića ili nepotizam i klubaško korištenje funkcija Čikora... nebitno. Struna je napeta,,,i zaista je došlo vrijeme da se opusti. Toliko o tome. Ja sigurno više neću ni riječ napisati o odnosima između AKK Šibenika i Dubrovnik Racinga. Svi se prave „mutavi“, sve je u redu, ali i slijepac vidi da između ta dva kluba ništa nije u redu. Anđeo Čikor i vrag Belamarić. Ili obrnuto; vrag Čikor i anđeo Belamarić. Zavisi s koje strane gledate. Ali dojadili su i jedan i drugi. Ovo što rade; bez obzira tko je prvi povukao obarač, više priliči „nedoje...im pubertetlijama“ nego ozbiljnim ljudima. Zaista je vrijeme da prekinete. I jedan i drugi. S druge strane, ako im je to normalno, ako to smatraju samo sportskim dizanjem tenzija; neka nastave. Do jednom. Uostalom, što im ja imam o tome „trubiti“. Ipak su i jedan i drugi ugledni ljudi, koji znaju što rade.