Arhiva Kolumni

Otvaranja i prigovori...

17.09.13

Marino Ferlan, sportski direktor za brdske utrke HAKS-a rekao je pravu istinu. - Vozači konačno moraju shvatiti da je prigovor nakon utrke sasvim normalna stvar,,,,

 ...i nemaju se na to nikakvo pravo ljutiti. Samo jedan drugome stisnuti ruku i čestitati boljem...

Lakše reći nego preživjeti i proživjeti. Jer u ljudskoj je srži, pogotovo na našim prostorima, da optuženog odmah žigošu kao krivca. I uvijek je „kriv“ onaj koji podnese prigovor, nego onaj koji je proglašen „prljavim“ ili nečistim.

No, polako se i to mijenja. U konačnici, u prvenstvu Europe otvaranja nakon utrke, prigoviri vozača jednih na druge sasvim su normalna stvar. I tu nema nikakve ljutnje, ishitrenih emocija, poziva na obračune. To su izgleda ostali samo naši balkanski običaji gdje nitko nikoga ne smije prijaviti, žaliti se, uputiti prigovor. Pa makar i na najstupidniju sitnicu koja niti ne ubrzava niti ne usporava automobil. Ali nije po propisu, nije po homologaciji

Onaj koji je pisao homologaciju, dodatke „J“ valjda je znao što i zašto piše. Pretpostavljamo da svaki članak koji vozači moraju poštivati ima svoj zašto i zato. Stoga naša paušalna ocijenjivanja zbog čega se netko žali na „neku glupost“, nemaju nikakvu podlogu, osim u zadovoljavanju vlastitog ega o ispravnosti i čistoći automobila koji voze.

Ljudski, koji put zaista benigno može zazvučati prijava na neki dio automobila koji apsolutno ne utječe na rezultat. Ali samo na prvi pogled.

Posljednji, najsvježiji slučaj dogodio se u Buzetu, na posljednjoj utrci prvenstva Europe. Damir Mašić podnio je prigovor za jedan dio automobila Idjeta Stefanovskog. Onako uprošćeno, na ventilator klime. Dio koji zaista niti ne ubrzava niti usporava automobil. Isti takav prigovor podnešen je protiv Jiria Losa na utrci prvenstva Europe ove godine u Slovačkoj. I tamo je Los „pao“, isključen je sa utrke. Kao i Stefanovski na Buzetu.

Iskreno, Idje mi je jako drag. Od trenutka kada sam ga upoznao shvatio sam da je riječ o vozaču koji u Makedoniji „buši tunel“ u kamenu. Vozaču koji pokušava u zemlji gdje je auto sport u povojima napraviti nešto više, maknuti se vozači i rezultatski van granica. I s ljudske strane apsolutno razumijem njegovu razočaranost odlukom žirija, tugu koju je osjetio kada je čuo da je isključen. Navijačke reakcije u Makedoniji vjerojatno su još gore. Od „bem ti nanu naninu Mašiću“, do „sjeme ti zatrem“... I to je normalno, legitimno dok se zadrži samo na „papiru“. Sve preko toga, samo donosi gore posljedice po vozača. Sve do isključenja iz sistema natjecnja. Navijač ne mora i ne očekuje se od njega da zna i poštuje tehnička pravila. 

Međutim, normalno je i legitimno pravo Mašića da se žali ukoliko pomisli da je netko vozio auto koji je pripremljen mimo propisa. Koliko god ti propisi nekome djelovali čudni i nelogični. Ali oni vrijede u FIA sisitemskim natjecanjama. I moraju se poštivati, bez obzira da li vozač zna za njih ili ne.

Nitko ni u jednom trenutku nije rekao ni pomislio; Idje je prljav ili Idje je varao. Idje je na stazi pokazao što zna. I bio je brži od Mašića, za dvije desetinke sporiji od Muhvića. I svima je jasno, svim vozačima koji su vozili u Buzetu, koji su gledali Stefanovskog ove godine na bilo kojoj utrci na kojoj je vozio, da dolazi na euro scenu jedan vozač koji ima „balls“ stisnuti do kraja, koji u sebi ima ono što vrhunskog vozača dijeli od odličnog ili vrlo dobrog. Ima i znanja i „grande cojones“. Nema nikoga tko je gledao Stefanovskog da nije rekao... on je materijal za novog prvaka Europe. Jer je. 

Neka „čudna voda“ izvire na ovim prostorima. U tri godine tri prvaka Europe sa prostora ex države. Prvo Slovenac Prek, pa Srbin Borković i na kraju naš Muhvić. I svi dobivaju ili su dobivali strane vozače i momčadi puno jače i bogatije. A na vidiku je novi kandidat; Makedonac Stefanovski... Idje, koji tek treba proći školu europskih prvenstava. Ne vožnje, nego igara nakon vožnje. A sastavni dio te škole su i prigovori na automobil.

Sam mi je Muhvić rekao u nedjelju navečer; „ i ja bi svakog otvorio ako bi posumnjao da nešto nije po propisu“... i nema tu ljutnje, nema tu ničeg osobnog. I učinit će to; i Muhvić i Mašić i svi ostali. I tako to Stefanovski treba shvatiti. U prvenstvu Europe postoji samo interes. Novac i rezultat prije svega. I ukoliko želi u Europu, bolje da mu se ovo dogodilo u Buzetu nego npr. u Francuskoj ili Portugalu nakon par dana putovanja do tamo. Jednostavno mora pripremiti automobil u tančine po napisanim propisima. Jer, događat će mu se, ukoliko će biti brz da će ga otvarati radi „naljepnice na automobilu“. A Stefanovski zaista vozi sjajno i brzo.  I to je jednostavno tako. I na to je mislio Ferlan kada je rekao, „vozači jednostavno to moraju prihvatiti i shvatiti da u prigovoru nema ništa ličnog i osobnog“...

Što je napisano u homologaciji, način na koji se automobil priprema, bez obzira mislili mi ili ne da je to bezveze ili ispravno; mora biti ispošitvano. Pogotovo ukoliko se ide na jaka međunarodna natjecanja. Prvenstvo Europe ne može se odvesti bez minimalno 80.000 eura po vozaču. I to ako već imate vlastiti automobil. Nije to, sjedi i vozi natjecanje. Višemjesečne pripreme, prava ekipa, ma koliko mala bila. Nema utrke bez 6 do 7 tisuća eura troškova. Minimalno. 

Nije to mali novac. Bez obzira da li je privatni ili sponzorski. I jasno je da su svi osjetljivi na ispravnosti. I da će podnositi prigovore ako i samo namirišu da nešto nije po pravilima kod konkurenata. Svi su to prošli. Muhvića su razvaljivali u Češkoj ili Slovačkoj. Pregledavali mu i „boju potkošulje“ nastojeći mu pronaći nešto za što bi se uhvatili i eliminirali ga. Nisu uspjeli. I Mašić je prolazio kroz slično rešeto. Mogli su se buniti, ljutiti, tvrditi kakve to veze ima sa vožnjom; ali to nisu mogli izbjeći. I Česi se otvaraju između sebe, na prvu sumnju. Sve je to, nažalost ili na sreću, sastavni dio igre koja se zove prvenstvo Europe. I tu nema „mi smo prijatelji“ ili nisam znao. To ne prolazi. Prijateljstva kada je auto sport jednostavno nema. Pogotovo ne na natjecanjima. Tu i brat brata otvara. Jedno su navijači, prijatelji, fanovi,,,njima je sve dozvoljeno i da komentiraju i da bjesno reagiraju. No, vozač, tim...to je nešto sasvim drugo. Tu jednostavno ne smije biti improvizacije. 

Europsko prvenstvo, FIA,,,funkcionira na pravilima. Ma koliko god bila nekome nelogična. Da ih nema; nastao bi „raspašoj“ gdje bi svako tumačio kako misli da treba biti. Reda ne bi bilo. Jasno je da se svaki sistem štiti pravilima i propisima. Tako i FIA EHCC. I tu nema kompromisa. Ukoliko želiš voziti na prvenstvu Europe; to je tako. Prihvati ili poljubi i ostavi. Trećeg nema.

Tehnička komisija u Buzetu prvo je odlučila jedno, da bi se kasnije predomislila, na bazi novih činjenica i donijela drugo riješenje. I to je njihovo pravo, koje im nitko ne može oduzeti. Sve do pisane odluke. Potpisane. 

Foto - U očekivanju buzetske odluke...

Idje je u Buzetu prošao školu. Bolnu. Ali je, nadamo se, i shvatio da je to tako. I neka bude siguran da će mu se takvi prigovori iduće godine, kada krene na prvenstvo Europe događati iz utrke u utrku. I da će i on sam podnositi prigovore na druge. Jer kada netko uloži stotinjak tisuća eura u sezonu, itekako postaje svjestan što mu znači pola boda, bod, da ne kažemo pet, šest bodova u konačnom rezultatu. Kada netko više od 26 sati vozi kombi sa prikolicom do mjesta utrke, itekako je osjetljiv na svaku pa i najmanju neispravnost kod konkurenta. Gadan je i užasan maraton voziti prvenstvo Europe. Tu više ljubavi, osim one iskonske vozačke prema utrkama nema. Ljudski je razumjeti svačije emocije, ali prvenstvo Europe ne dozvoljava nikakve emocije. Pogotovo ne nakon utrke, kada se zbrajaju i oduzimaju bodovi, kada se pripremaju prigovori. I nije to samo u prvenstvu Europe, sve je to češća pojava i na nacionalnim prvenstvima. I to se mora prihvatiti. Jednostavno jer je to tako.

Muhvić, Mašić, Borković, Prek, Los, Vojaček....svi su oni prošli tu školu. I među njima nema povrijeđenih, nema sujete kada se podnese prijava na njih. Prihvatili su to i nastoje pripremiti automobile točno prema propisima. To je jedini lijek. Naravno da ne tvrdim da je bilo tko od njih čist, da vozi „bez grijeha“. Ali grijesi su im, ukoliko ih ima, „lukavi“ i nikako se ne odnose na snagu automobila. I Los koji je isključen u Slovačkoj i u Buzetu se do zadnjeg metra borio za naslov; nije preverant niti ga itko takvim smatra. Niti je Stefanovski prevarant, niti ga itko od konkurencije takvim smatra. Naprotiv, brz je do boli. Vozački brz. Tek je imao nesreću i „nepripremljen“ došao na utrku prvenstva Europe. I naletio na „minu“ kakvih ga još čeka iduće godine. A na njemu je da te mine izbjegne. Ova je bila bezbolna. Iduća, možda već na Rechbergu dogodine, neće biti. Tamo će u igri biti bodovi za prvenstvo Europe. Idje mora postati svjestan, a i ekipa oko njega da više nije neka "egzotika" iz Makedonije koja je slučajno zabljesnula. Mora postati svjestan da je postao opasan konkurent za vrh, vozač kojeg već sad smatraju za jednog od favorita iduće godine.

I zato, treba se dobro pripemiti, naći pravu ekipu, uz postojeću koja ga prati, koja će mu pripremiti Mitsubishia, održavati, napraviti ugovor s njima i tako pripremljen krenuti u dugu sezonu. Do zadnjeg detalja proučiti homologacije, dodatke i posebne pravilnike utrka. I opet će biti na tapeti; kao i svi „rookiei“ koji dođu među „velike momke“. Sigurno mu neće olakšati posao. Tako je to u auto sportu. U svijetu gdje novac i interesi vladaju. I tu čojstvo i junaštvo ništa ne znače. Kamo li nekakve prijetnje. Dva isključenja i letiš sa prvenstva. To je tako. Samo rezultat. I umijeće dolaska do njega. I ukoliko to vozači shvate, točnije tko to prije prihvati i tako se počne ponašati,,,,dobio je.