Arhiva Kolumni

Dubrovačka diplomacija... prva godina Serdena na čelu OAŠ-a....

15.11.13

Tri Predsjednika Odbora za auto sportove; tri karaktera. Nakon britkog i koji put ultimativnog Ante Baumgartnera, sa stolicu prvog čovjeka struke u Hrvata sjeo je znanjem bogat ali karakterom „lako l

Bolest je učinila svoje i Ulčar je napustio mjesto. Mada nevoljko, ali pritisci su bili veliki. I složili se ili ne; opravdani. I na prošlogodišnjoj; burnoj Skupštini saveza, pomalo u sjeni svega što se događalo, izabran je Dado Serden.

Najčudnije u tom izboru je to što je sam sebe kandidirao. Ma kako god nazvali to; sam je sa sobom porazgovarao i shvatio da je idealan trenutak da preuzme mjesto. Protukandidata nije imao. Ozbiljnog. S programom. Nije ga imao ni Serden, barem ga nitko nije vidio. Osim naravno tradicionalnog „ajmo ljudi zajedno raditi, promijeniti nešto“... Imao je samo ideju što bi trebalo napraviti... i vrlo ih brzo oblikovao u jasne stavove. Vrlo brzo jasno je odredio što želi. Sviđalo se to nekome ili ne.

Bio je nepoznanica za dobar broj delegata na Skupštini. Ne čudi to; do tada nije obavljao nikakve funkcije u savezu, pojavio se u auto svijetu par godina ranije i strelovito napredovao. Puno je priča kako i na koji način, ali tradicionalno; sve se svodilo na priče. Ali činjenica je da je jug Hrvatske u nedostatku jakih sudačih imena, vrlo brzo iznjedrio Dadu Serdena na površinu.

Zagrizao je u jabuku koju nije lako pregristi. Imao je hrabrosti staviti svoje ime i prezime na milost i nemilost brojnih poznavatelja auto sporta, staviti stručnost u koju su mnogi sumnjali na kocku i riskirati da „slavno propadne“. No, za razliku od brojih koji pričaju na šankovima, u kuloarima, „ispod žita“, javno je i glasno rekao sebi i drugima – ja to mogu....

I počeo je raditi. Tiho, mirno, bez velikih izjava. U početku je i „lutao“, radio neke poteze koje si predsjednik OAŠ-a i ne bi smio, tj. trebao dopustiti. Ali i jasno i glasno držao svoj kurs i čvrsto stao iza ljudi u Odboru za auto sport, mada i među njima je imao i ima „ostatke ostataka“ bivšeg sistema; ljude koji koliko god se trudili, djeluju pomalo komično u nastojanju da se dopadnu ili promijene. Jednostavno im ne ide.

No, nije odustajao od njih, sve probleme je riješavao u četiri zida, pa čak i potencijalne neporazume. Svjestan da dobar dio Odbora čuva svoje fotelje i pozicije. Što iz materijalnih, što iz statusnih i sebičnih razloga. Proteklu je godinu (čitaj ovu sezonu)  odigrao „vrlo diplomatski“... Nije nastupila sječa glava, a glasno najavljene promjene u sastavu odbora sveo je na kozmetičke izmjene. I krenuo u posao.

I umjesto unutrašnjom politikom, prije svega angažirao se u regiji, pokušavajući, najavljujući  (što i dalje radi) povratak regionalnog prvenstva, tj. kupa. Natjecanje koje bi moglo ponuditi budućnost nekim discplinama, ali i podići kvalitetu automobilizma u zemljama bivše Jugoslavije koje su, prije svega organizacijski, u velikoj krizi.

Političari bi rekli; pametan posao.

S druge strane, nije se previše miješao u rad sportskih direktora. Barem ne javno. Pustio ih je da sami organiziraju svoje discipline, da ih vode. No, bio je svugdje prisutan. Na svim važnijim utrkama u zemlji znao se pojaviti. I nije se pravio „pametan“. Znao je sjesti, saslušati, zabilježiti....

No, osjećaja sam da je, kada je stekao sigurnost, prije svega u podršku vodstva saveza, ubacio u brzinu više. Nastojao je ne biti klubaš, mada je to Dubrovčanima dosta teško. Reaktivirao je Dubravka Čikora odmah po dolasku. Dubravka koji je samo godinu dana ranije derao „sto na sat“ po tim istim članovima Odbora. Jednom riječju, bio je pravi političar na čelu OAŠ-a.

Daleko je još od ostvarenja svojih želja i planova. Ali uvjerio je ljude oko sebe i u zemlji i u regiji da je velika većina njegovih ideja i prijedloga ostvariva. Korak po korak. Polako, bez žurbe ali dovoljno brzo da svi vide da pomaka na bolje ima. Makar i u dogovorima, makar i na papiru.

Osobno; ugodno sam iznenađen načinom na koji se postavio kao čelni čovjek struke hrvatskog auto sporta. Vrlo brzo etablirao je svoje ime u regiji. Nije se postavio kao „tata“ koji sve zna. Nego je na pametan način vodio politiku auto sporta u vremenima kada novaca nema, kada su sponzori auto sporta rijetki poput vode u pustinji. Transparentan ali ne i naivan. Sačeka; ne zaljeće se sa izjavama. Lukav, ali ne i „pokvaren“ I pažljivo je  i pametno izbjegavao teme koje ga se ne tiču, koje izlaze iz domene struke; što protekli predsjednici OAŠ-a i nisu baš činili. A pretpostavljamo da zna i „ugristi“ ako ga se na to natjera.

I može se naljutiti ali... ona „dubrovačka poslovica“ vrijedi i za njega. Sa svakim lijepo, s nikim do kraja iskreno. Razumljiva i opravdana. Jer u hrvatskom auto sportu; „sto klubova, sto i jedna stranka“ i mišljenje. I tu treba znati plivati.

No, mislim da je svjestan i „rupa“ koje ima. I u svom znanju, iskustvu, ali i među „lošim točkama u Odboru. Ako je, a vjerujemo da je; zahvalit će se nekim ljudima koji su se „doživotno pretplatili“ na određene funkcije pri vrhu, i dovesti nove ljude. Ima ih, naravno da ima. No, način na koji će to napraviti i trenutak kada će to napraviti; prepustit ćemo njemu. Uostalom, na toj je poziciji da i može. I kada to učini, napravit će još jedan korak naprijed, dati svima do znanja da ima i stav i jasnu ideju kamo vodi hrvatski automobilizam. Bez obzira što bi, ili će, takvi potezi kod pojedinaca izazvati buru nezadovoljstva, povrijeđenih sujeta i uvrijeđenih veličina.

Jasno je dao do znanja da želi sa svakim surađivati, da je svako dobronamjerno mišljene vezano na napredak hrvatskog auto sporta dobrodošlo. Ne bježi od komunikacije s vozačima, sa sucima. U konačnici ne bježi od razgovora sa novinarima. Ne pamtim kada nije odgovorio na pitanje; ma koliko mu ono ne pasalo ili je bilo „malo zločesto“.

Volili ga li ne; vaša je procjena. No, dokazao je radeći ove godine da ga se treba cijeniti. Ugodno je iznenađenje da se izrazimo tako. Čovjek koji sve više stječe respekt na osnovu svog rada. I to treba cijeniti. I ako ćemo ga ocijenjivati od jedan do pet; vijencima ili kaktusima – tri vijenca. Definitivno je na dobrom putu, ako ne skrene u mediokritetstvo i oportunizam, da svoje prethodnike pošalje u „bespuća prošlosti“....