Arhiva Kolumni

Kresanje troškova dužnosnika...

14.12.13

Došlo je vrijeme kada se nema. Novaca naravno. Netko to prihvaća kao neminovnost; dok netko i dalje pokušava zadržati „svoja prava“ ne želeći ih se odreći... Nisu ni pojedinci u HAKS-u imuni na to...

Nisam siguran da je dobar dio vodećih ljudi u savezu s aklamacijoj prihvatio odluku o „kresanju troškova na utrkama“ dužnosnika na natjecanjima; koji na njih idu. I u svom razgovoru za Automototrend, glavni tajnik se osvrnuo na taj problem. Prošlo je doba i pokrivanja troškova automobila (2.00 kn po kilometru) i plaćanja cestarina i sudačkih taksi i dnevnica i obaveznih ručkova i večera uz plaćeni hotel. I kako stvari stoje; to će se unijeti u pravilnike; tj. Pristojbe i Jamčevine za iduću sezonu.

I do sada je bila preporuka da se maksimalno smanje troškovi, ali ne znam baš da li je poštovana. I da su dužnosnici prilikom obračuna kilometre zamjenjivali cijenom karte autobusa ili vlaka ili aviona. No, sada će, kako stvari stoje to postati obaveza.

Jednostavno; novaca nema. A kada je tako; onda se svi moramo odreći nečega što smo prije imali. Nažalost; dotakla nas je onda židovska – „dabogda imao pa nemao“...

No; neki funkcioneri jednostavno ne žele ili ne mogu razmišljati na taj način. I dobro je rekao Mato Šebalj – „sada će se vidjeti tko je radio za auto sport, a tko je radio isključivo zbog novaca i dnevnica“... Naravno da smo parafrazirali Šebalja, ali to je bit.

Ne treba biti posebeno pametan i zaključiti da su pojedinci zaista lijepo živjeli od auto sporta. Bio je krasan dodatni prihod, mjeren tisućama kuna. I dok vozači (ogromni dio njih) plaćaju svoje troškove iz svoga džepa, a ogromna većina sudaca na stazi odradi dan za 150 kuna i sendvič; pojedinci lijepo zarađuju. Neću reći da oni te novce ne zaslužuju, svojim radom, trudom i znanjem; međutim evidentno je da se više tako neće raditi. I da će biti dužnosnik na utrkama biti zaista čast i privilegija... za one koji će dolaziti.

Primjerice; i ja sam kao međunarodni sudac sudio i u Hrvatskoj i u inozemstvu. U inozemstvu isključivo za troškove prijevoza. I nikome nije ni palo na pamet da mi ponudi ni taksu, ni dnevnicu, ni tko zna kakve troškove. Tamo je sudjelovanje na utrci, dužnost na utrci; čast i zadovoljstvo. Koje ne mora biti besplatno, međutim, nikome na pamet ne pada da zarađuje na tome. Za odlazak u Zeltweg, u Austriju dobio sam 220 EUR-a i spavanje. U Civideleu Italiji, pedesetak eura više. Ni centa više. I jednu zajedničku večeru s organizatorom, kao znak njihove dobrodošlice; večer prije utrke.  I to je vani normalno. Nikakve takse, pristojbe ili tko zna kakve troškove. 

S druge strane; opet govorim iz vlastitog iskustva; prema dosadašanjim propisima kao predsjednik žirija na splitskom brdu, prije par godina obračunao sam:

-          500 kuna takse kao predsjednik žirija

-          3 dnevnica x 170,00 kuna

-          Troškove automobila (2x400 km x 2,00 kn – ukupno: 1600,00 kuna

-          Troškovi autoputa – cca 320.00 kuna

-          I naravno, spavanje i dnevni obroci...a i to nešto košta.. barem 150 kuna dnevno...

Ukupno sam organizatoru ispostavio za platiti – cca 3.000,00 kuna... I oni su uredno izvadili novce i platili prema važećem obračunu. Takva su bila pravila. No, takva su vremena prošlost.

Odlazak na suđenje u Rijeku ili Istru; nikada nije bio ispod 1000-1500 kuna. A za pretpostaviti je koliki je trošak dubrovačkih organizatora za dužnosnike. Tamo su se lupali nogom u guzicu od sreće; ako je bilo ispod četiri tisuće...

Nije da mi nije bilo lijepo primiti te novce. Boga ti. Jer, troškovi puta su mi bili maksimalno 1000/1200 kuna. Fini profit. Ali tada je bilo. Danas; više nema. 

No vremena takva su prošlost. I s tim se moraju svi pomiriti. To ne znači da moraju raditi besplatno, ali više „berbe“ kao do sada ne može i ne smije biti. Osim ako baš neki organizator nema volju to plaćati. A za 3000 kuna riješi 30 sudaca na stazi. Lijepi omjer.

Govoriti koliko drugi dobivaju; u najmanju je ruku nepristojno. Stoga sam i naveo svoj primjer. I svjestan sam da su ta vremena aorist. Bez obzira što mislio ili mislili  o svom/mom znanju, iskustvu i broju odsuđenih utrka.

Prema novom propisu; nije sporna niti dnevnica, niti troškovi. Međutim, nema taksi – poreza na posao, a nema ni obaveze plaćanja dnevnica ukoliko organizator osigura obroke ili ručak/večeru. A odlazak vlastitim automobilom na utrku; bože moj; nije to jedini način da se stigne do mjesta utrke. Ima i drugih prevoznih sredstava koja ne vrijede 2,00 kuna po kilometru. Avion, vlak, autobus, pa onda te organizator dočeka i sve pet. A odlazak vlastitim automobilom; to je stvar vlastitog odabira i komocije putovanja. Nitko to ne brani, međutim, neće se obračunavati i naplaćivati. Uostalom da ne predviđam unaprijed; pričekajmo pisanu odluku koja će biti objavljena po Novoj godini.

Nitko ne traži niti očekuje od dužnosnika na natjecanjima da rade besplatno. Niti će raditi. Međutim, očekuje se da prihvate trenutnu ekonomsku situaciju u zemlji i evidentan nedostatak novaca kod većine organizatora. Stoga; kriza će biti za sve, a ne samo za odabranu ogromnu većinu, dok bi se manjina i dalje naplaćivala po dosadašnjim pravilima.

Nekima to ne odgovara. I počeli su se glasno buniti. Protestirati; uvjeravati da njihov posao na utrkama nije „karitativna ustanova“. I jasno pokazali koliko ih zaista zanima auto sport.

Jedno je jasno; dosadašnjeg načina plaćanja dužnosnika neće više biti. I tako treba biti. Možda ušteda organizatorima neće u konačnici biti strahobalna, ali će pokazati volju da im se i na taj način želi pomoći.

I zato; sto posto podržavam odluku o kresanju troškova dužnosnika na utrkama.