Napokon u Hrvatskoj – Bezina potpisao za Medveščak

24.06.16

Nakon 12 godina hokejaš Goran Bezina odlazi iz švicarskog kluba i u novoj će KHL sezoni zaigrati u dresu zagrebačkih Medvjeda

Bezina je kao ljevoruki branič posljednjih 12 godina proveo u švicarskom klubu Genève-Servette HC, u kojemu je deset godina bio kapetan. Oduvijek miljenik navijača i pravi motivator u svlačionici, za sebe će reći da je otvorena duha i spreman na izazove te se nada da će ga i zagrebački navijači prihvatiti, a u smijehu će dodati: „Iako sam iz Splita, ali sve je to isto, sve je to moja, naša Hrvatska, jedna domovina.“

„Kada je došla ponuda iz Zagreba, iz Hrvatske, nisam dvojio niti sekunde. Znam kakva je atmosfera, znam kakve navijače klub ima i ne bojim se napraviti promjenu za koju znam da će biti velika. Uzbuđen sam i sretan što ću igrati doma i jedva čekam da avantura počne“, rekao je Bezina nakon potpisivanja ugovora.

„Goran je velik i jak ofenzivni branič s jako puno iskustva i kvaliteta vođe koji bi trebao igrati značajne minute. Obzirom na njegovo porijeklo, jako nam je drago što će se priključiti klubu. Goran se jako veseli što dolazi doma i što će biti dio naše momčadi“, izjavio je Aaron Fox, sportski direktor Medveščaka prilikom objave transfera.

Bezina, koji iza sebe ima bogatu reprezentativnu karijeru koja je uključivala nastup na Zimskim olimpijskim igrama u Torinu, u svom jedinom odlasku u Sjevernu Ameriku proveo je tri godine igrajući u AHL podružnici Phoenix Coyotesa, kluba koji ga je odabrao u osmom krugu Drafta 1999., Springfield Falconsima (41 bod iz 204 susreta). Tada je upisao i tri nastupa za Coyotese.

Po povratku u Švicarsku samo je još jednom, na samom kraju sezone, promijenio klub, i to 2007. godine kada ga je Salzburg doveo kao pojačanje u doigravanju.

U igri Bezina donosi čvrstoću u obrani, jak udarac koji ga čini vrlo korisnim i u situacijama s igračem više te nerijetko sudjeluje i u napadu.

Bezina: U KHL-u sam zahvaljujući Medveščaku, jedva čekam da avantura počne

Najnoviji Medvjed presretan je što će igrati u Hrvatskoj, a dolazak u KHL vidi kao veliku motivaciju

Švicarski reprezentativac, olimpijac, stup obrane i dugogodišnji kapetan Genève-Servettea, dobio je ponudu koju kako, kaže, „jednostavno nije mogao odbiti“. Nakon 12 godina vjernosti švicarskom klubu, rođeni Splićanin Goran Bezina priključit će se u kolovozu momčadi zagrebačkih Medvjeda i napokon zaigrati u „svojoj Hrvatskoj“.

„Kada je došla ponuda iz Zagreba, iz Hrvatske, nisam dvojio niti sekunde. Nisam se niti raspitivao niti mi je bilo važno što drugi misle. Znam kakva je atmosfera, znam kakve navijače klub ima i ne bojim se napraviti promjenu za koju znam da će biti velika. Otkako je Medveščak ušao u KHL pratim što se događa i uvijek sam imao na pameti da bih se želio vratiti u Hrvatsku i igrati ovdje. Eto, nakon 12 godina u Ženevi, Medveščak mi je omogućio ostvarenje te želje i vidim to kao jednu veliku i pozitivnu promjenu u svojoj karijeri prema naprijed. Uzbuđen sam i sretan što ću igrati doma i jedva čekam da avantura počne“, komentirao je najnoviji Medvjed.

Nakon potpisivanja ugovora pronašao je vremena između odmora i treninga za predstojeću sezonu da se ukratko predstavi navijačima Medveščaka. Na jednom od svojih najdražih mjesta, u opuštenoj atmosferi suncem okupane splitske Rive, pričao je o svemu po malo, a pretežno o svojoj karijeri, tome što donosi u momčad te što najviše voli raditi, kada ništa ne mora raditi.

Kako ste i sami rekli, pred vama je velika promjena. Novi klub, novi grad i nova liga nakon 12 godina života u Ženevi. Kako to da ste se sada odlučili za KHL i koliko dobro poznajte momčadi?

Iz samog KHL-a sam uvijek imao ponuda, ali to bi značilo otići igrati i živjeti u Rusiju. Dolaskom u Medveščak dolazim u svoju zemlju! Znam ljude, znam jezik, znam mentalitet pa makar ne idem u Split nego u Zagreb, ali sve je to isto, to je Hrvatska ma koliko neki tvrdili drugačije. Svi moramo biti isti jer Hrvatska je naša domovina. I to je velika, presudna razlika zbog koje dolazim u KHL zahvaljujući Medveščaku. Veselim se i nadam se da će me navijači prihvatiti. Trudit ću se ne razočarati ih...

Igrao sam protiv ruskih momčadi tako da imam ideju koliko su jake i kakav hokej igraju. No, znam da nije isto igrati jednu utakmicu ili cijelo prvenstvo, i znam da je liga jaka i zahtjevna. Fizički pogotovo, uz sva putovanja i vremenske razlike. Očekuje me naporno ljeto da spreman uđem u sezonu s formom koja se traži i očekuje, i sve to doživljavam kao novi izazov i daje mi motivaciju da dignem razinu igre. Idem u jaču ligu i želim pokazati da mogu igrati na tom nivou.

Što nam, osim jakog udarca s plave, donosite u momčad?

Svjestan sam toga da ću prema mnogima biti veteran u momčadi i uz sve što sam prošao i s deset godina kapetanstva iza sebe, znam kako svlačionica treba izgledati. Naravno, daleko od toga da si uzimam ikakva prava, a svoj borbeni mentalitet ostavljam za led. A na ledu stvarno ne volim gubiti. Svi sportaši će vam to reći, ali od svega bih to uzeo kao nešto što me opisuje. U igri sam ofenzivni branič. Odgovoran na svom kraju, ali ne mogu samo ostati iza i čekati, volim sudjelovati u napadu.

Coyotesi, tadašnji Arizona, odabrali su vas na Draftu 1999., a 2001. ste se priključili momčadi na trening kampu i ostali u Sjevernoj Americi tri godine. Što vam je to iskustvo donijelo?

Grupa igrača s kojom sam otišao u Ameriku bila je gotovo prva iz Švicarske te smo time otvorili vrata drugima. Igra je tada bila drugačija, pravila su bila drugačija. Ako ništa drugo, tamo te nauče upornosti i testiraju ti karakter, koliko si mentalno, jak na sve načine. Bila je to velika škola i ogromno iskustvo koje nije bilo najlakše niti najugodnije, ali svakako vrijedno za budućnost i puno mi je pomoglo u karijeri.

U bogatoj karijeri ste prošli svašta, kako uspona, tako i padova. Koji su vam najdraži trenuci?

Teško se odlučiti za jedan trenutak i nije fer odabrati samo jedan jer svaki dan uživam u tome što mogu igrati hokej. Ali u highlightse spadaju Olimpijske igre u Torinu. Klizalište je bilo crveno-bijelo i pobijedili smo Kanadu i Češku. S time da je te godine Kanada s Joe Sakicem pucala na zlato. Druge utakmice koje pamtim su kada smo s Genevom ušli u finale protiv Berna. Dakle, gubimo 3:1 u seriji i igramo petu utakmicu u Bernu. Njihova dvorana je uvijek rasprodana i 17000 ljudi već gotovo slavi naslov. I onda u produžetku zabijem gol i u dvorani muk. Takva tišina da ne možeš vjerovati. Vratimo se doma i u šestoj utakmici zabijem dva gola i s 2:1 mi izjednačimo seriju na 3:3. Navijanje i galama kroz cijelu tu utakmicu je bilo nešto što nikada nisam doživio.

Kako to da je dijete vaterpolista splitskog kluba Mornar otišlo u hokejske vode?

Kada sam imao devet i pol godina preselili smo se u Švicarsku. Nakon što sam u Splitu krenuo s plivanjem, u Švicarskoj sam isprobavao razne sportove. Jedan dan sam tako sa školom otišao na klizalište i to je bilo to. Tu sam našao najbolje prijatelje, a djetetu je to najvažnije, i jednostavno ostao. Dan danas se svi još uvijek družimo.

Jednom ste zamalo igrali protiv Medvjeda. Na Spenglerovom kupu u Davosu 2014. Medveščak je bio dio ovog prestižnog natjecanja, a vi ste vodili svoju momčad do obrane naslova. Kako ste doživjeli taj turnir?

Lijepo je bilo sudjelovati na Spengleru i biti dio svega toga. Naravno, pomaže i činjenica što smo ga dvaput osvojili. Opuštena je atmosfera, obitelji su uvijek tamo i u biti momčadi koriste taj turnir da se pripreme za doigravanje. Tu vidiš da li ti momčad dobro diše, tu se dečki imaju vremena družiti, biti svi zajedno, stvoriti i ojačati taj duh zajedništva koji je jako važan. Nama je raspored uvijek bio takav da smo imali slobodan dan između utakmica i to je bilo odlično, mogli smo uživati.

Kada smo kod uživanja, koji su vam hobiji, što volite raditi kada odmarate?

Imam dvoje djece, tako da mi je hobi baviti se s njima. I kada dođem doma, u Split, da jednostavno uživam u svakodnevnom životu. Ipak sam ja Dalmatinac i najviše u ovom trenutku volim uživati u društvu, s društvom. Volim se okružiti prijateljima, otići na Rivu na kavu, ispeći ribu i mesa na gradele i pivati uz muziku. Iako ne znam pivati, ali to nema veze.