Arhiva Testova

Fiat 500

12.12.09

Dizajneri Fiata uspijeli su spretno spojiti stare linije Fiata 500 i 600/750 u privlačan "retro look"


Kad sam prvi put na slici ugledao novi model Fiata 500 nisam si mogao predočiti veličinu tog auta, naročito ne unutarnji raspored i dimenzije. Moje drugo mišljenje odnosilo se na dizajn novog Fiata 500 - simpatičan, "sladak" mali auto.

Piše - dipl. ing. strojarstva Goran Francetić

I danas mislim isto, dizajneri Fiata uspijeli su spretno spojiti stare linije Fiata 500 i 600/750 u privlačan "retro look". Na tržištu je već prije toga bilo manje ili više dobrih verzija retro dizajna, ali jedino je novi Mini zadržao linije starog i istovremeno donio jedan novi bezvremenski dizajn.
Novi Fiat 500 na dobrom je putu da u potpunosti zamjeni svoje prethodnike i da se u budućnosti taj model pamti upravo po ovoj verziji 500-tice. Ali neće ga se zapamtiti samo po dizajnu, već i po veličini unutrašnjosti, ali o tome nešto kasnije.



Krenimo od modela na testiranju, riječ je o bogatom opremljenom modelu s automatskim mjenjačem i benzinskim motorom od 100 KS, smještenim naprijed za razliku od starih modela gdje je slabašan motor bio straga, a naprijed jedva davao prostora za maleni kofer.
Crvena boja naglašava "sportski" štih testiranog modela, a stakleni krov tamne boje daje dojam elegancije i "šminke". Kromirani dijelovi podižu ukupan vanjski dojam i dodaju izgled "kvalitete".
Unutrašnjost vozila dobro je opremljena, kako kvalitetom materijala tako i izborom boja, u ovom slučaju gotovo bijela boja slijedala blago prošarana, te ostavlja dojam kvalitetnog "tweeda". Prednja sjedala su udobna i mogu se podesiti da zadovoljavaju i krupnije i visoke ljude, međuti pogled na zadnju klupu odaje istinu. Novi 500 ne pruža puno više mjesta na zadnjim sjedalima no što je to pružao stari cinquecento. Naravno, vozilo je puno šire i više, ali zista nema dovoljno mjesta za putnike na zadnjoj klupi. Sebe smatra prosječno visokim i sjedim relativno blizu volanu, ali unatoč takvoj vozačkoj poziciji, straga baš i nema mjesta za 2 odrasle osobe i njihovu udobnu vožnju. Stoga, ako namjeravati s takvim vozilom na duži put, neka vaši suvozači budu malo sitnije građe ili djeca. Za potrebe gradske vožnje postojeći prostor će zadovoljiti.
























Kao što sam rekao, testirani model bio je bogato opremljen, bila je tu klima, sportska regulacija automatskog mjenjača, gradska postava servo volana, različitidodaci stabilnosti vozila, kvalitetan audio sustav. Pored toga lijepo dizajnirana unutrašnjost s upravljačkim komandama na dohvat ruke i u stilu retro looka, ali istovremeno i futurističkog dizajna.
 
Možda najviše upada u oči instrument ploča, bolje rečeno višedijelni sat koji pokazuje brzinu i okretaje motora s ukomponiranim digitalnim displejom na kojim se očitavaju razni parametri motora i samog vozila. Očigledno je da si dizajneri Fiata pokušali dati starinski izgled "čuke" samim oblikom i izgledom, međuti malo su se spetljali i po mom mišljenju napravili nepregledan instrument. Naime, unutar koncentričnih polja šarenih boja i čudnih iscrtanih krivulja "uvalili" su pokazivače brzine i okretaja motora. Na prvi pogled reklo bi se "cool", ali nije! Tijekom vožnje teško je krajičkom oko vidjeti koliko idete na sat ili broj okretaja motora. Koliko god sam se trudio nikako nisam moga brzim pogledom odmah uočiti brojke i pozicije kazaljki, tako da sam potpuno neželjeno često puta bio u debelom prekoračenju brzine. Nadalje u centru sata ugrađen je digitalni displej, ali za uočavanje podataka potrebno ga je pomno gledati, a to je u vožnji oduvjek bilo opasno.

No Fiat samo prati trend digitalizacije, koji vjerojatno ima puno pobornika među mlađim vozačima, ali ja osobno smatram da bi osnovne funkcije/parametri trebali imati analogni izgled, jer ga je u vožnji puno lakše pratiti i uočavati.



Stakleni panoramski krov omogućava zaista prekrasan pogled na zvjezdano nebo, a tijekom dana puno ugodnog svjetla, no kako je tijekom vrućeg ljeta nije bilo moguće testirati, ali bojim se da može biti vrlo vruće, mislim da bi fiat trebao omogućiti čvrstu nepropusnu zavjesu umjesto perforirane u boji unutrašnjosti.

Generalno, kad govorimo o izgledu bilo vanjskom bilo unutarnjem, Fiatu 500 treba odati priznanje, čak bi još više naglasio kvalitetu izrade i upotrebljenij materijala. Fiat je ovdje napravi značajan iskorak prem promjeni dobrog dijela vozača kako Fiat radi vozila za široku potrošnju , ponekad dvojbene kvalitete i izrade. Tu, ponavljam, novi cinquecento može stati uz bok vozilima poznato visoke kvalitete.

A sad malo o tehnici i dojmovima vožnje. Nekad je vrijedila formula mali auto = mali (slabi) motor, uz neke časne izuzetke. Danas malo ne znači slabo i lagano, hrvatski vozači su to upoznali prije 20 godina sa Suzuki Swiftom Gti i njegovih 110 KS na 790 kg težine. Od tada pojavilo se puno maalih vozila s vrlo snažnim motorima i performansama vrijednih puno većih i skupljih vozila.




Testirani Fiat 500 nije rađen da bi bio jurilica, već manje vozilo za vožnju gradom i na manje relacije i naravno da bi bili uočeni gdje god se pojavili. Automatski mjenjač trebao bi pridonijeti užitku i udobnosti takve vožnje. No benzinac od 100 KS pruža i dovoljno snage kako bi se 500 pretvorio i u malu jurilicu. Naime, bez ikakvog problema natjerao sam do 185 km/h (nemojte me izdati policiji, jer ću reći da je to bilo na Grobniku). Naravno , voziti se 185 ili 285 km/h različiti su pojmovi, ali sjediti ustvari u malom autu na 185 km/h daje vam dojam da niste bilo tko na cesti i da u tom vozilu ima nečeg.

Nažalost ima nečeg i u automatskom  mjenjaču, komfor u gradskoj vožnji i "muku Isusovu" kad želite malo brzine i prave udobne vožnje. Današnja tehnika automatskih mjenjača otišla je daleko, vrlo daleko i svaki proizvođač izabrao je neki svoj put. No nabolju tehnologiju nemožete ugrađivati u vozila čija cijena je zamišljena na nivou 15.000 eura, pa tako ni u Fiatu 500 nemamo "hi tech" automatski mjenjač, već jednu sofisticiranu verziju Selespeeda, poznatog još iz Alfa Romea. Riječ je, de facto, o klasičnom mjenjaču opremljenom aktuatorima (malim hidrauličnim ili pneumatskim potiskivačima) koji ustvari pomiču poluge unutar mjenjača zamjenjujući pokrete vozača i pokrete klasične ručice mjenjače.























Netko će reći, pa tako radi i mjenjač u F1. Da, ali samo u principu, jer u F1 je riječ o sekvencionalnom mjenjaču s enormno sofistiranim aktuatorima i softwareom koji mjenja brzinu u dijeliću sekunda. Fiat 500 ustvari mjenja brzinu tako da za vas "stišće i otpušta" spojku i pomiče ručicu mjenjača, a to traje....i traje. Nažalost to se manifestira u posustajanju auta , a nakon promjene brzine u "cukanju" naprijed. Dakle, vaše se tijelo konstantno pomiče naprijed - nazad prilikom svake promjene brzine, a ima ih 5. Bržom vožnjom taj osjećaj manje dolazi do izražaja, a još manje kada se uključi sportski položal (sport mode). Naime tada imate dojam brže promjene brzine i osjećaj manjeg cukanja.
Mnoge, kad se naviknu, takav način mjenjanja brzina na automatskom mjenjaču neće smetati, ali ja sam imao neodoljivu potrebu da uključim ručno mjenjanje brzina.

Zašto? Prvo ručica mjenjača nalazi se na vrlo dobroj poziciji, upravo vabi da je pomičite i to ne samo njenog lijepog kromiranog izgleda, već radi toga što dajezadovoljstvo u vožnji i omogućava vožnju gdje vi vozite auto a ne on vas. Naročito to dolazi na vidjelo na zavojitoj cesti kao što su sljemenske ceste ili stara cesta Zagreb - Rijeka. Tu do punog izražaja dolazi svih 100 KS iz pouzdanog motora koji se ne žali dok ga vrtite. Mogu si samo zamisliti užitak vožnje Abarth verzije novog cinquecenta.



Dakle, potrebno je postaviti sjedalo i volan (koji se regulira po visini) u pravi polažaj. Ja sam osobno uspio pronaći relativno zadovoljavajući položaj ruku i nogu, te visine sjedenja, ali gubi se malo na preglednosti, no to je danas čest slučaj s oblim i sakrivenim linijama vozila. U takvom pravom položaju treba samo postaviti navedeni ručni odabir mjenjača i "same gas".

15 colni kotači možda daju slabije ubrzanje, ali omogućavaju ipak udobniju vožnju, ali zasigurno omogućavaju dobru upravljivost vozila. Naravno da ne treba očekivati čuda od auta koji nije koncipiran za vožnju brdovitim i zavojitim cestama, ali fiat 500 me ugodno iznenadio držanjem ceste i preciznošću u zavojima.  ponovno moram naglasiti da je se to može postići samo u ručnom odabiru mjenjača, pokušaj takve vožnje u automatskom modu, bilo običnom ili sportskom neće vm pružiti zadovoljstvo brže vožnje po zavojim, rekao bi prije suprotno.

Tijekom relativno sportske i brze vožnje gotovo da nije bilo potrebe uključenje bilo kojeg od upravljanja stabilnosti ili uključivanja ABS-a pri naglim kočenjima. Upravo su se kočnice pokazale kao dobra strana vozila, a i kočenje motorom (koje se zaista osjeti) omogućava sigurnije i kvalitetnije kočenje odnosno sigurniju vožnju.
I na kraju par riječi o prtljažniku, te o potrošnji i cijeni auta.
Dakle,  prtljažnik je skromnih dimenzija i omogućava prijevoz 2 omanja kofera, ali relativno puno "špeceraja". uostalom, mišljenja sam da 500 i nije namjenjen dužim putovanjima. Uostalom, prtljažnikom se ne mogu pohvaliti ni vozila u kojoj se nalazi cinquecento, a da to ne zadire u prostor zadnjeg naslona i klupe.

Sama potrošnja tijekom testa je varirala, ali se uglavnom kretala u okviru deklariranog. naravno da u mnogome težina vaše noge i način vožnje utječe na potrošnju, a naravno i automatski mjenjač koji uobičajeno više troši od klasičnog mjenjača. Mišljenja sam da je za vozilo takve težine i snage potrošnja prihvatljiva.

A što reći o cijeni vozila, testirani model bio je nešto više od 17.000 eura, mnogi će reći puno ili skupo. I je, ali na tržištu ima i puno skupljih vozila u kategoriji sličnoj Fiatu 500. Namjera Fiat i nije bila proizvesti neku novu verziju Punta ili sličnog vozila, dakle vozila za "široke narodne mase". Ne njihov cilj je bio pokazati kako i Fiat proizvodi kvalitetne i tehnološki napredne aute, aute s dušom i imidžem, auto koje će privlačiti poglede, ne samo radi zgodne vozačice u njemu, nego prije svega radi svoje prepoznatljivosti.

I uspjeli su, neki će to prepoznati i odlučiti platiti i ono što se ne može opipati već samo osjetiti, ali osobnost ima svoju cijenu!